Leksikon reumatologije slovo O

OLIGOARTRITIS (lat. oligoarthritis) - upala zgloba koja zahvaća nekoliko zglobova - obično se pojam odnosi na zahvaćanje od 2 do 5 zglobova (vidi još monoartritis i poliartritis). Tipičan oligoartritis susreće se u reaktivnom artritisu (Reiterovom sindromu) i reumatskoj vrućici.

OSIFIKACIJA (lat. ossificatio - okoštavanje) - pretvorba mekih dijelova (vezivno tkivo, hrskavica) tijela u vapneni dio.  Proces se može dogoditi zbog različitih uzroka, a u reumatologiji se tipično nalazi u spondiloartropatijama, u kojima dolazi do okoštavanja hvatišta sveza i tetiva (npr. u području petne kosti).

OSTEITIS - upala kosti, različitog uzroka, koja zahvaća Haversove kanale i njihove odvojke, a obično i područje sržne šupljine. Karakterizirana je povećanjem kosti, a subjektivno tupom i upornom boli.

OSTEOARTRITIS (lat. osteoarthritis) - degenerativna bolest zglobova (stari naziv artroza). Osteoartritis kralježnice sinonim je ranije češće korištenog izraza spondiloza. Izraz osteoartirtis uglavnom se rabio u Sjedinjenim Državama te u anglosaksonskoj literaturi dok su izrazi artroza i spondiloza udomaćeni u Europi. U suvremenoj literaturi preferira se izraz osteoartitis. Mehaničko oštećivanje tkiva zgloba zbog poremećenog statodinamičkog opterećenja igra glavnu ulogu u nastanku i razvoju bolesti. Upalne promjene igraju malu ulogu u artrozi, iako ponekad mogu biti prisutne obično kao komplikacija. Praktično svaki zglob u tijelu može biti zahvaćen artrotskim promjenama (osteoatritis/artroza koljena - gonartroza, osteoartritis/artroza kuka - koksartroza, osteoartritis/artroza palca - rizartroza, itd). Osteoartritičke (degenerativne, artrotičke) promjene zglobova u području kralježnice nazivaju se osteoartritisom kralježnice (spondilozom).  Bolest može biti primarna (uzrokovana nepoznatim faktorom, odnosno samim starenjem organizma) te sekundarna (kada je uzročni faktor poznat - na primjer stalno mehaničko opterećenje nekog zgloba profesionalnom djelatnošću ili sportskom aktivnošću).

OSTEOBLAST - stanica koja ima ključnu ulogu u izgradnju kosti.

OSTEODISTROFIJA - abnormalno stvaranje kosti. Može biti nasljedno, a češće je posljedica bubrežnog zatajenja (renalna osteodistrofija), kada je povišena razina serumskih fosfata, a snižena ili normalna razina serumskog kalcija. Koštane promjene uključuju različite mješavine osteitisa, osteomalacije i osteoporoze.

OSTEOFIT - reaktivna koštana izraslina koja nastaje u osteoartritisu, obično na rubovima zglobnih tijela. U području kralježaka mogu pritiskati na korijene spinalnih živaca izazivajući bol.  Za razliku od normalne hrskavice, hrskvica u području osteofita sadrži pretežito kolagen tipa I.

OSTEOHONDRITIS - upala koja zahvaća kost i hrskavicu. Nastaje obično u osoba u kojih još nije završen rast. Primjeri osteohondritisa su Haglundova bolest (petna kost), Leg-Calvé-Perthesova bolest (kuk), Thiemannova bolest (prsti šaka i i stopala), te osteohondritis disekans (lat. osteochondritis dissecans) najčešće u koljenu ili ramenu.

OSTEOKALCIN - najobilnija nekolagenska bjelančevina kosti. Veže se za kalcij, a ovisan je o vitaminu K. Razina osteokalcina u serumu odražava stupanj koštane pregradnje. Naziva se i koštana Gla bjelančevina.

OSTEOKLAST - velika stanica s više jezgara koja ima ključnu ulogu u razgradnji kosti.

OSTEOM (lat. osteoma) - benigni, sporo-rastući tumor, tvoren od dobro diferencirane, guste, sklerotične čvrste kosti, a najčešće se pojavljuje na kostima lubanje.

OSTEOMALACIJA (lat. osteomalatio) - poremećaj metabolizma kosti koji se očituje slabljenjem kostiju koje je uzrokovano gubitkom mineralnog sadržja kostiju uz oslabljeno stavaranje nove kosti. Zbog gubitka mineralnog sadržaja kosti su savitljivije, mekane, lako pucaju a vrlo sporo cijele. Uz jasno vidljive deformacije skeleta klinička su obilježja osteomalacije bolovi u leđima i udovima. Dijagnoza se temelji na kliničkoj slici, rendgenskim snimcima, analizi koncentracije kalcija (u krvi na donjoj granici, u mokraći snižen) i fosfora (jako snižen u krvi). Liječi se unosom dovoljnih količina kalcija, fosfora, vitamina D. Uzroci su osteomalacije u nedovoljnom unosu spomenutih minerala i vitamina iz različitih razloga (gladovanje).

OSTEOMIJELITIS (lat. osteomyelitis) - upala koštanog tkiva uzrokovana infektivnim agensom. Infekcija kosti može nastati prilikom prijeloma kosti ili ako je infektivno žarište u neposrednoj blizini kosti (infekcija izvana ili egzogena infekcija) ili pak može biti u kost unešena krvlju (hematogena infekcija, odnosno infekcija iznutra ili endogena infekcija). U hematogenom obliku osteomijelitisa bolesnik obično ima težu kliničku sliku zbog vrlo izraženih općih smetnji kao što su vrućica, slabost, malaksalost, bolovi. Gnojni se sadržaj probija iz kosti prema van i nerijetko se stvaraju kanali kroz koje se gnoj iz kosti cijedi na površinu kože (fistule). Dijagnoza osteomijelitisa temelji se na fizikalnom pregledu, radiološkom dokazu i mikrobiološkom dokazu uzročnika.

OSTEONEKROZA - nekroza kosti zbog smanjene ili onemogućene opskrbe krvlju. Sinonimi su avaskularna ili aseptična nekroza.

OSTEOPETROZA (gr. petra-kamen) - rijetka genetička bolest karakterizirana pretjeranom gustoćom kosti zbog poremećene resorpcije nezrele kosti i sklonošću prijelomima. Postoje dva oblika bolesti: teški koji se javlja u djetinjstvu i lakši u adolescenata i u odraslih. Naziva se i Alberg-Schönbergova bolest ili bolest mramornih kostiju.

OSTEOPOROZA (lat. osteoporosis) - gubitak koštane mase ispod određene razine normalne za dob i spol. To je metabolička bolest kostiju koju obilježava smanjenje mineralnog sadržaja kosti zbog gubitka kalcija iz kosti. Uzroci su osteoporoze brojni: mogu biti lokalne i sustavne naravi. Javlja se u bolestima kao što su kronične bolesti jetre, pretjerano lučenje paratiroidne i tiroidne žlijezde, Cushingov sindrom, plazmocitom, šećerna bolest, te u bolesnika koji primaju terapiju glukokortikoidima zbog neke druge bolesti (jatrogena osteoporoza). No, pojavljuje se i u inače zdravih osoba, osobito žena starije dobi u menopauzi. Tegobe uzrokovane osteoporozom nespecifične su naravi - obično su to bolovi u pojedinim dijelovima tijela koji su uzrokovani prijelomima kosti zbog smanjene čvrstoće i otpornosti na mehaničku traumu. Osteoporoza se može liječiti na nekoliko načina: nadoknadom kalcija i vitamina D, nadomještanjem hormona (hormonska nadomjesna terapija) i primjenom lijekova koji zaustavljaju razgradnju kosti (antiresorptivna terapija).

OSTEOTOMIJA - kirurško rezanje kosti, različitih tehnika i s različitim ciljem. U reumatološkim bolestima najčešće se radi o ispravljanju osovine opterećenja na dio zgloba npr. u području koljena ili kuka (tzv. korektivna osteotomija).