Jetra i žučni vodovi

Funkcije jetre

Oko 300 milijardi hepatocita - jetrenih parenhimnih stanica, s ostalim jetrenim strukturama obavlja više od pet stotina različitih fizioloških funkcija, koje se mogu svrstati u tri osnovne skupine: metaboličke, sekrecijske i vaskularne.

Metaboličke funkcije podrazumijevaju normalan metabolizam ugljikohidrata, bjelančevina i masti i veliki utjecaj imaju u normalnom prometu vode, vitamina i elektrolita.

Sekrecijske funkcije obuhvaćaju stvaranje i lučenje žuči i njenih bitnih sastojaka - žučnih kiselina, kolesterola i bilirubina. Žuč je neophodna za razgradnju masti i apsorpciju tvari topljivih u mastima uključujući vitamine A, D, E i K. Jetra služi i kao rezervoar krvi, vitamina A, D i B12, folne kiseline i željeza kao i kratkotrajni rezervoar manje količine šećera u obliku glikogena, proteina i masti. U detoksikaciji organizma od štetnih tvari jetra ima glavnu ulogu.

Dijagnostika jetrenih bolesti

Kod jetrenih bolesti u dijagnostici se rabe klinički pregled, laboratorijske pretrage krvi i urina, radiološke, ultrazvučne i radioizotopske pretrage. Za procjenu jetrenih funkcija i stanja jetre u raznim patološkim stanjima u svakodnevnoj praksi na prvom mjestu je određivanje serumskih enzima (tzv. "jetrene probe"): aminotransferaze (AST - aspartat-aminotransferaza i ALT - alanin-aminotrasferaza); GGT - serumska gama-glutamil-transferaza, AP - alkalna fosfataza, LDH - laktatna dehidrogenaza. Bilirubin, ukupni proteini, kolesterol i trigliceridi te čimbenici zgrušavanja su uz navedene serumske enzime također rutinski laboratorijski testovi u dijagnosticiranju jetrenih bolesti. Određivanja biljega virusne bolesti jetre te autoantitijela bitno je doprinijelo u dijagnostici i praćenju liječenja virusnih i autoimunih bolesti jetre.

• Ultrazvuk, osobito kolordoplerski ultrazvuk, predstavlja metodu izbora u patologiji jetre, žučnog mjehura i gušterače.
• Kompjuterska tomografija (CT) stvorila je nove mogućnosti dijagnostike jetrenih bolesti, naročito fokalnih benignih i malignih procesa.
• Novi iskorak je svakako magnetna rezonancija (MR), koja osim otkrivanja metastaza manjih od 1 cm te benignih i malignih promjena u jetrenom parenhimu, može prilično pomoći u njihovu međusobnom diferenciranju.
• Biopsija jetre i patohistološka analiza uzorka bioptata jetre nerijetko je ključna metoda u dijagnosticiranju jetrenog oboljenja.

Bolesti jetre

Sve bolesti jetre možemo uvjetno podijeliti na:

• upalne: akutni i kronični hepatitisi
• neupalne: steatoza jetre, toksična oštećenja, ciroza
• vaskularne bolesti
• tumori jetre

Hepatitisi

Najčešće virusne bolesti jetre uzrokovane su virusom hepatitisa A, B, C i D ali ih mogu izazvati i drugi virusi kao Epstein-Barrov virus, citomegalovirus i drugi. Bolest se može javiti kao akutna i kronična. 

Hepatitis A spada u bolest "prljavih ruku", javlja se sporadično ili u epidemijama, a do infekcije dolazi konzumiranjem hrane ili vode zagađene virusom hepatitisa. Nastalo stanje izaziva samo akutnu infekciju. 

Hepatitis B se najčešće prenosi krvlju, spolnim putem ili s majke na novorođenče. U 10-15% bolesnika prijeđe u kronični oblik bolesti s mogućim posljedičnim razvojem ciroze odnosno karcinoma jetre. 

Hepatitis C se najčešće prenosi krvlju. Bolest je dugo bez simptoma gdje gotovo u 50-80% slučajeva prelazi u kroničnu infekciju s razvojem ciroze i maligne jetrene bolesti.

Masna jetra i ciroza

Masna jetra, poznata i kao steatoza jetre, označava pretjerano nakupljanje neutralnih masti unutar jetrenih stanica zbog čega je jetra svjetlijeg izgleda i obično uvećana. Najčešći uzroci masne jetre su alkohol, debljina, šećerna bolest, lijekovi, trudnoća, prehrana manjkava proteinima itd. Masna jetra je najčešći oblik alkoholne bolesti jetre koji može prijeći u alkoholni hepatitis te konačno u alkoholnu cirozu jetre. 

Ciroza predstavlja kraj spektra nepopravljivog oštećenja jetre. Zbog trajne izloženosti nekom od uzročnika oštećenja dolazi do propadanja jetrenih stanica i oživljavanja beskorisnim, vezivnim tkivom na mjestu oštećenja. Jetra postaje neravna, čvorasta i trajno smanjena.

Najčešći uzroci ciroze jetre su kronični hepatitis B i C, alkoholizam, šećerna bolest i neke druge metaboličke bolesti. Ciroza je ozbiljno kronično oboljenje koje često završava letalno - najčešće uslijed jetrene kome, a manjim dijelom zbog iskrvarenja. U žarišne bolesti jetre spadaju ciste jetre te solidne žarišne promjene koje nazivamo tumorima.

Tumori jetre

Tumori jetre mogu biti dobroćudni i zloćudni. Najčešći dobroćudni tumori su hemangiom (građen od krvnih žila različitog promjera) te hepatocelularni adenom (građen od stanica jetre). Primarni zloćudni tumor nastaje iz jetrenih stanica i naziva se hepatocelularni karcinom (HCC), a najčešće se javlja kod bolesnika s kroničnim virusnim hepatitisom, alkoholičara i kod ciroze jetre.

Metastaze zloćudnih tumora dolaze najčešće iz karcinoma debelog crijeva, gušterače, dojke, pluća te malignog melanoma. Jetrene bolesti nisu rijetke niti bezazlene, tim više što zbog nespecifičnosti simptoma ostaju dugo neprepoznate. S druge strane, mogućnosti liječenja su ograničene, pa je još uvijek težište na prevenciji i zaštiti od situacija koje bi mogle dovesti do oboljenja jetre.

To su prije svega dijetetske mjere koje uključuju izbjegavanje konzumiranja većih količina alkohola, masne, slane i pržene hrane, velikih količina kave te izbjegavanje uzimanja hepatotoksičnih lijekova. Preporučljivo je, osobito za izloženije skupine ljudi, cijepljenje protiv hepatitisa. Za sada su na raspolaganju cjepiva protiv hepatitisa A i hepatitisa B.