Uzročnik antraksa je bakterija Bacillus antracis, čije spore mogu preživjeti na tlu i u životinjskim produktima desetljećima. Preživači (goveda, koze, ovce, konji) su najviše prijemljivi, a najčešće se zaraze jer mogu pojesti spore koje postoje na tlu. Cijepljenje životinja i uklanjanje bolesnih i zaraženih znatno je smanjilo učestalost obolijevanja od antraksa. No bez obzira na to spore antraksa mogu se naći na uzorcima tla u cijelom svijetu.
Čovjek se može zaraziti kroz kožu, nakon konzumiranja zaražene hrane ili udisanjem spora, pa tako nastaju kožni oblik koji je najčešći, plućni antraks ili crijevni oblik antraksa. Potrebno je udahnuti nekoliko tisuća spora da bi se razvio plućni antraks. Nekada su od plućnog antraksa obolijevali radnici koji su prerađivali vunu. Crijevni oblik antraksa može se javiti ako se konzumira zaraženo meso.
Simptomi ovise o tome kako se osoba zarazila. Pošto je najčešći put zaraze kroz kožu, obično se na koži javi crvena-smeđa kvržica koja svrbi. Nakon nekoliko dana oko nje razvije se crvenilo i želatinozna oteklina, a nakon toga u središtu se razvije otvoreni čir iz kojeg izlazi sukrvica. Na tom mjestu stvori se crna krasta (otuda naziv "crni prišt"). Može se javiti povećanje limfnih čvorova , malaksalost, bolovi u mišićima, glavobolja, vrućica i povraćanje. Liječenje antibioticima može dovesti do potpunog ozdravljenja, a neliječeni slučajevi mogu završiti smrću (jedan od 10 oboljelih). Kod udisanja spora antraksa početni simptomi mogu nalikovati gripi, no nakon nekoliko dana opće stanje se naglo pogoršava, javljaju se problemi s disanjem, izljev u plućima, a vrlo brzo šok i gubitak svijesti. Plućni oblik je najsmrtonosniji oblik antraksa. Crijevni oblik antraksa obično počinje mučninom i povraćanjem, zatim se javljaju jaki bolovi u trbuhu, povraćanje krvi, jaki proljev, te se razvije šok. Neliječeni crijevni oblik također može završiti smrću.
Prvo treba prepoznati da se radi o antraksu i što prije ga početi liječiti. Liječenje se provodi antibioticima, a traje obično 7 do 14 dana. Zbog straha od antraksa nikako se ne smiju uzimati antibiotici na svoju ruku unaprijed.
Antraks u ljudi vrlo je rijetka bolest. U nekim dijelovima svijeta npr. u afričkoj državi Zimbabve svojedobno se razvila prava epidemija antraksa (1979- 1985) s čak 10 000 oboljelih i to uglavnom kožnog oblika. Antraks se smatra idealnim bio-oružjem jer nije dokazan prijenos s čovjeka na čovjeka, već se zarazi samo osoba koja je bila izložena sporama. Spore mogu preživjeti vrlo dugo. U toku drugog svjetskog rata britanska vojska eksperimentirala je sporama antraksa na jednom izoliranom otoku blizu škotske obale i spore su preživjele 36 godina. Osobe koje su izložene visokom riziku (veterinari koji rade s bolesnom stokom, laboratorijski radnici koji rade s antraksom, radnici u industriji vune) mogu se cijepiti protiv antraksa. Ako ste putovali u zemlje u kojima je antraks još uvijek jedna od vladajućih bolesti (neke zemlje Afrike), kontaktirajte epidemiološku službu.