Simptomi Parkinsonove bolesti

Motorički i ne-motorički simptomi Parkinsonove bolesti

U sklopu glavnih motoričkih simptoma Parkinsonove bolesti kod oboljelog se može uočiti smanjena ekspresija lica, usporen, monoton govor, usporen hod sitnim koracima uz oskudne sukretnje rukama. Neuobičajena ukočenost ekstremiteta ili dijela tijela naziva se rigor uslijed čega su ektremiteti i cijelo tijelo teže pokretni, stav bolesnika je pognut, otežano se ustaje iz sjedećeg položaja. U Parkinsonovoj bolesti može se javiti i posturalna nestabilnost, odnosno poteškoće održavanja ravnoteže i smetnje koordinacije.

Liječnici uz navedene osnovne simptome, sve više prepoznaju prisutnost i djelovanje drugih simptoma u Parkinsonovoj bolesti koji se nazivaju "ne-motorički simptomi". Sastavni su dio Parkinsonove bolesti, mogu se javiti i prije samih motoričkih simptoma bolesti, pogoršavaju se progresijom bolesti, a mogu značajno utjecati na kvalitetu života oboljelog od Parkinsonove bolesti. Uključuju poremećaje raspoloženja i kognicije (npr. gubitak interesa za okolinu i aktivnost, tjeskoba, depresivnost, poremećaj pažnje, pamćenja), poremećaj spavanja (nesanica, pospanost, poremećaj ponašanja tijekom spavanja, nemir u nogama), gastrointestinalne smetnje (poteškoće gutanja, opstipacija), neobjašnjivi difuzni bolovi, gubitak osjeta njuha i drugi.

Početak simptoma Parkinsonove bolesti je obično asimetričan na jednom udu, najčešće na ruci. Simptomi bolesti postupno zahvaćaju i drugi ud iste strane tijela, a kasnije i udove druge polovice tijela. Izvođenje brzih pokreta je poremećeno, pri pisanju izražena je mikrografija (pisanje sitnim slovima). Poremećaji u hodu i držanju također su karakteristični za Parkinsonovu bolest. Poteškoće pri ustajanju iz sjedećeg položaja, teškoće u započinjanju hoda, uz pognuto držanje tijela, te hod sitnim koracima, ponekad uz ubrzanje sve sitnijim koracima (festinacija). Blokiranje kretnji (freezing) odgovara prolaznoj nemogućnosti kretanja. Obično nastupa pri pokušaju započinjanja kretnji, pri okretanju ili približavanju cilju, prelasku ulice i sl. Bolesnik ima osjećaj kao da su se cipele »zalijepile« za pod. Ti simptomi nastupaju u kasnijoj fazi bolesti.  Festinacija, gubitak posturalnih refleksa i blokiranje kretnji uzroci su čestih padova bolesnika s uznapredovalom Parkinsonovom bolesti.

Uzroci Parkinsonove bolesti

Parkinsonova bolest je poremećaj središnjeg živčanog sustava koji nastaje kao rezultat gubitka moždanih stanica (neurona) u različitim dijelovima mozga, uključujući posebno regiju pod nazivom substantia nigra. To područje proizvodi dopamin, kemijski prijenosnik signala u mozgu, zaslužen za koordinaciju pokreta. Gubitak dopamina uzrokuje nekontrolirano izbijanje moždanih stanica zbog čega se gubi sposobnost kontrole pokreta.

Prema dosadašnjim spoznajama, smatra se da je Parkinsonova bolest rezultat međudjelovanja genetskih i okolišnih čimbenika. Ipak, nažalost, nije moguće odrediti specifičan uzrok nastanka pojedinačnog slučaja Parkinsonove bolesti. Najveći zasebni rizični čimbenik za Parkinsonovu bolest je uznapredovala životna dob. Ozljede glave i izloženost pesticidima povezane su s povećanim rizikom, dok su pušenje i konzumacija kave povezani sa smanjenim rizikom od nastanka Parkinsonove bolesti.

Kada posumnjati na Parkinsonovu bolest?

Ukoliko primijetite neki od prethodnih promjena nejasnog uzroka, konzultirajte liječnika. Ipak, potrebno je naglasiti da je Parkinsonova bolest rijetka i da navedeni simptomi mogu biti dio nekog drugog poremećaja. Prilikom posjeta liječniku, jasno opišite smetnje koje primjećujete, moguće je da ćete biti upućeni neurologu koji se više bavi poremećajima pokreta.

U privitku se nalazi kratki screening; test koji može uputiti na postojanje parkinsonizma - specifičnog poremećaja koji se vidi i u Parkinsonovoj bolesti (prilagođeno od Janković J, MJFF).

Ukoliko odgovorite pozitivno na nekoliko od sljedećih pitanja, obratite se svom liječniku i/ili posjetite neurologa koji se bavi poremećajima pokreta.

• Primjećujete li usporenje pri izvođenju svakodnevnih uobičajenih aktivnosti?

• Da li se rukopis promijenio u smislu pisanja sitnijim slovima nego inače?

• Da li je govor postao prigušeniji i sporiji?

• Postoje li poteškoće ustajanja iz sjedećeg položaja?

• Da li se usne, šaka, ruka i/ili noga tresu?

• Primjećujete li vise ukočenosti?

• Postoje li poteškoće pri zakopčavanju dugmadi ili oblačenju?

• Vučete li noge pri hodu i/ili hodate sitnijim koracima?

• Imate li osjećaj da se noge “zalijepe za podlogu” prilikom hoda ili okretanja?

• Primjećujete li odsutnost njihanja ruke prilikom hodanja?

• Imate li problem s održavanjem ravnoteže?

• Primjećuje li se nepravilan pognut položaj tijela?

Rano prepoznavanje Parkinsonove bolesti

Parkinsonova bolest je kronični neurološki poremećaj s početkom najčešće između četrdesete i sedamdesete godine života. Danas u svijetu postoji više od pet milijuna oboljelih od te bolesti uz pojavnost kod jednog od 100 ljudi starijih od 60 godina.

Ne postoji objektivan test za potvrdu dijagnoze Parkinsonove bolesti već se u tom smislu oslanja na postojanje tipične kliničke slike i pozitivnog odgovora na liječenje specifičnim lijekovima i to praćenjem od strane neurologa. U svakodnevnoj kliničkoj praksi primjećuje se da dio bolesnika i njihovih bližnjih dugo vremena ne obraća pažnju na simptome kao što su tremor i usporenost kretnji, misleći kako se radi o normalnom procesu starenja. Isto tako, sve je više dokaza da se u sklopu Parkinsonove bolesti, osim uobičajenih motoričkih simptoma, javljaju i drugi ne-motorički simptomi koji često ostaju neprepoznati, a uzrokuju značajne tegobe u svakodnevnom životu pojedinca.

Stoga je od iznimne važnosti osvijestiti javnost o potrebi pravovremenog uočavanja simptoma zbog kojih treba zatražiti liječničku pomoć kako bi se što ranije utjecalo na bolju kvalitetu života oboljelog od Parkinsonove bolesti.

Kako izgledaju simptomi Parkinsonove bolesti?

"Pedesetogodišnjak, zaposlen kao službenik, primjećuje ukočenost lijeve ruke unazad oko godinu dana. Provedena je fizikalna terapija zbog sumnje na artrozu lijevog ramena no bez uspjeha. Simptomi se s vremenom pogoršavaju, te se bolesnik upućuje na pregled neurologu.

Bolesnik je do sada bio zdrav, ne uzima lijekove. Tijekom razgovora saznaje se da je bezvoljan, depresivnog raspoloženja, ima neredovitu stolicu i smanjen osjet njuha.

Pri neurološkom pregledu uočava se smanjena ekspresija lica, usporenost izvođenja brzih pokreta lijevom rukom i nogom te povišen tonus tipa rigora lijeve ruke. Pri hodu reducirane su sukretnje lijevom rukom.

Uslijed postojanja dominantno jednostranih simptoma ukočenosti, usporenosti i rigora, uz odsutnost drugih za Parkinsonovu bolest netipičnih simptoma, odluči se za uvođenje antiparkinsonika na koji dolazi do poboljšanja kliničkog stanja bolesnika."

Prethodno navedeni primjer iz svakodnevne prakse pokazuje izostanak prepoznavanja simptoma parkinsonizma, a time i ranijeg upućivanja bolesnika neurologu. 

Cilj ovog prikaza je pokušati na jednostavan način približiti Parkinsonovu bolest svakom pojedincu. U tu svrhu prikazani su simptomi koji se mogu javiti na samom početku bolesti. 

Uobičajeno se najviše pažnje posvećuje samom oboljelom od Parkinsonove bolesti, a premalo se osvrće na potrebe i teškoće s kojima se susreću bližnji koji pružaju pomoć i skrb bolesniku. Uloga članova obitelji i skrbnika te prijatelja je velika, kako u prepoznavanju tjelesnih i psihičkih promjena, tako u osiguranju pravilnog davanja lijekova, pružanju psihičke potpore te njezi u uznapredovalom stadiju bolesti.

Potrebno je educirati oboljelog i ostale članove obitelji o svim aspektima Parkinsonove bolesti kako bi što bolje razumjeli promjene koje slijede i pripremili se za fizičke, mentalne i emocionalne potrebe.