Postoji nekoliko rizičnih skupina bolesnika za nastanak nemelanomskog tumora kože. To su prvenstveno osobe s genetskom predispozicijom za nastanak tumora kože te osobe svijetlog fototipa kože (tip I i II) koje karakterizira svijetla boja kose (plava, crvena) i očiju (plave, zelene), kao i zadobivanje opekotina prilikom izlaganja suncu. Značajan rizik predstavlja izlaganje UV zračenju, osobito UVB zrakama (valne duljine od 280 do 320 nm) te rad na otvorenom prostoru. Osobe koje često koriste solarij povećavaju kumulativni rizik od razvoja tumora. Stanja imunodeficijencije (uzimanje imunosupresiva nakon transplantacije organa, osobe na terapiji citostaticima) i neke nasljedne bolesti poput albinizma ili xeroderme pigmentosum su također važni rizični čimbenici.
Bazocelularni karcinom kože ili rak bazalnih stanica najčešći je maligni tumor kože, ali i općenito najčešći tumor u ljudi bijele rase. Karakterizira ga spori rast, lokalna agresivnost i destruktivnost, premda ne pokazuje sklonost stvaranju metastaza. Ne pojavljuje se na sluznicama. Smatra se da oko 80% bazocelularnih karcinoma nastaje na licu i to iznad zamišljene linije koja spaja kut usana i donji pol uške.
Nekoliko je najčešćih oblika pojavljivanja ovog tumora na koži:
Rožnata tvorba koja se pojavljuje na suncu izloženim dijelovima kože odraslih osoba naziva se aktinička keratoza. Danas se smatra početnim oblikom planocelularnog karcinoma kože (carcinoma in situ) i pretpostavlja se da 5-10% takvih promjena (ako se ne liječe) tijekom života prijeđe u planocelularni karcinom. Najčešće ih nalazimo u predjelu čela, nosa, uške, donje usne, zatim u vlasištu kod ćelavih osoba te u predjelu podlaktica i nadlaktica. Radi se o ružičastim promjenama prekrivenim ljuskama koje se teško mogu odvojiti od površine.
Planocelularni karcinom kože ili rak pločastih stanica maligni je tumor kože koji se može pojaviti na adneksima kože (kožni privjesci) i sluznicama sa sposobnošću orožnjavanja. Većina ih nastaje iz prekursorske lezije (aktiničke keratoze, dugotrajne rane ili ožiljka). U nastanku su, kao i kod aktiničkih keratoza, bitni izloženost UV zračenju, kemijski kancerogeni, imunosupresija, ali i dugotrajna terapija UV zrakama koja se provodi u nekim bolestima kože (PUVA terapija). Kao okidač mogu djelovati i onkogeni virusi (napose HPV virusi), kao i životne navike (pušenje i konzumiranje alkohola važni su čimbenici u nastanku karcinoma u predjelu usnice te gornjeg dijela respiratornog sustava).
Tumor se pojavljuje u obliku rožnatog čvorića, najčešće okruglog ili ovalnog oblika koji može ulcerirati. Uglavnom se nalazi na suncu izloženim dijelovima tijela (čelo, nos, uška, donja usna, vlasište kod ćelavih osoba te podlaktice i nadlaktice). Kod ovog tumora u manjeg dijela bolesnika moguća je pojava metastaza na koje treba posumnjati ukoliko su regionalni limfni čvorovi povećani.
Nakon postavljanja dijagnoze na temelju kliničkog pregleda i patohistološke analize uzorka kože započinje se s terapijom. U liječenju aktiničkih keratoza obično se primjenjuje krioterapija (smrzavanje tekućim dušikom), laserska destrukcija, fotodinamska terapija, a moguće je primijeniti i 5-fluorouracil (sam ili u kombinaciji sa sistemskim retinoidom) ili 5% imikvimod u obliku kreme.
U liječenju bazocelularnog i planocelularnog karcinoma kože prvi izbor je kirurško liječenje, a zatim u obzir može doći površinska rentgenska terapija (zračenje mekim zrakama). Takvo zračenje se u pravilu provodi u osoba starije životne dobi, gdje postoje kontraindikacije za operativni zahvat, a također i kod tumora vjeđa, usnice te u slučaju brzorastućih tumora. U liječenju nekih oblika bazocelularnog karcinoma u obzir dolazi i smrzavanje tekućim dušikom, fotodinamska terapija (prvenstveno površinski oblik) te lokalna primjena 5-fluorouracila. Treba naglasiti da bolesnike po izlječenju treba redovito kontrolirati narednih 5 godina.
U najvažnije mjere prevencije ubraja se: