Liječenje vitiliga

Kortikosteroidi

Terapija manjih depigmentiranih žarišta lokaliziranih na jednom području najčešće se započinje primjenom lokalnih, potentnih kortikosteroidnih pripravaka. Ovu terapiju savjetuje se primjenjivati u intervalima od tri tjedna kroz najmanje tri mjeseca uz strog nadzor specijaliste dermatovenerologa zbog mogućih nuspojava kortikosteroida.

Posebnu pozornost treba obratiti na primjenu lokalnih kortikosteroidnih pripravaka na kožu lica i u djece. Ovakva terapija pokazala se učinkovitom u oko 50% liječenih te dovodi do djelomične repigmentacije žarišta, osobito na licu, koljenima i nogama. Važno je naglasiti da je uspješnost ove terapije veća ukoliko bolest kraće traje.

PUVA

PUVA-terapija ili fotokemoterapija podrazumijeva lokalno ili sistemsko nanošenje fotosenzibilizatora psoralena, a potom obasjavanje kože UVA-zrakama. Nakon otkrića uskospektralne fototerapije rjeđe se primjenjuje u liječenju vitiliga. Naime, smatra da je do postizanja estetski prihvatljivog uspjeha prosječno potrebno 150-200 seansi obasjavanja, što može biti povezano sa povećanim rizikom od nastanka prekanceroza i karcinoma kože.

Prije desetak godina pokušali su se primijeniti različiti oblici PUVA-terapije u liječenju vitiliga te se umjesto psoralena na kožu nanosio ili sistemski uzimao kelin (KUVA-terapija) ili fenilalanin (PAUVA-terapija), no ova terapija nije pokazala zadovoljavajuće rezultate.

Najmoderniji oblik fototerapije je tzv. Excimer-laser koji se primjenjuje za manja, lokalizirana žarišta, osobito na licu.

Uskospektralna (narrow-band, 311 nm) UVB-fototerapija

Od otkrića uskospektralne (narrow-band, 311 nm) UVB-fototerapije unatrag petnaest godina, ona postaje najčešći oblik liječenja generaliziranog vitiliga te zamjenjuje do tada najčešće primjenjivanu PUVA-terapiju (fotokemoterapiju). Bolesnika je prije samog početka fototerapije potrebno upozoriti na dugotrajnost terapije i očekivani kozmetski učinak repigmentacije kože.

Bolesniku je potrebno objasniti da se fototerapija provodi u posebno konstruiranim kabinama obloženim cijevima koje emitiraju UVB-svjetlo valnih duljina od 311 nm. Trajanje pojedine terapije je vrlo kratko, u početku tek dvadesetak sekundi, nakon čega se vrijeme obasjavanja postepeno povisuje do nekoliko minuta.

Uskospektralna fototerapija u liječenju vitiliga provodi se 2 do 3 puta na tjedan, liječenje traje od 6 mjeseci do godine dana, a ponekad i više. Ukoliko ne dođe do početne repigmentacije unutar prva 3 mjeseca od početka fototerapije smatra se da fototerapija nije učinkovita te se sa istom prekida.

Za vrijeme obasjavanja bolesnik nosi zaštitne naočale koje sprečavaju iritaciju oka. Nakon terapije može se pojaviti blago crvenilo kože što je pokazatelj da je primijenjena primjerena terapijska doza UVB-svjetla. Ukoliko dođe do jačeg crvenila kože, savjetuje se smanjenje doze obasjavanja. Kod oko 50% bolesnika dolazi do ponovnog vraćanja većeg dijela pigmenta, iako je potpuna repigmentacija rijetka.

Ostalo

Osim navedene klasične terapije lokalnim kortikosteroidnim pripravcima i fototerapijom, u liječenju vitiliga određeni rezultati postigli su se primjenom kalcijpotriola (analog vitamina D) te topičkih imunomodulatora takrolimusa i pimekrolimusa.

U liječenju vitiliga pokušala se i primjena sistemskih kortikosteroida, ali ta terapija zbog brojnih nuspojava i upitnih rezultata nije prihvaćena.

U slučajevima neuspjeha navedenih terapija, i ako je bolest lokalizirana i stabilna, može se pokušati i kirurško liječenje presađivanjem pigmentnih stanica melanocita s minigraftovima kože ili kultiviranih in vitro, u staničnim linijama.

Kod bolesnika u kojih bolest zahvaća više od 80% površine kože dolazi u obzir uklanjanje preostalog pigmenta kemijskim (hidrokinonski monobenzileter) ili laserskim putem (Q-switched ruby laser).

Od pomoćnih sredstava može se pokušati primjena beta-karotena (derivat vitamina A) u obliku kapsula: beta-karoten kožu oboji žućkasto, a ujedno je i fotoprotektor.

Pojedini autori savjetuju primjenu megadoza vitamina B12 (cijankobalamina) i folne kiseline u obliku tableta, no mehanizam djelovanja je nejasan. U primjeni je i terapija visokim dozama magnezija, cinka i bakra, isto u obliku tableta. Po navodima autora, visoke doze ovih oligoelemenata djeluju kao antioksidans i tako sprječavaju gubitak pigmenta u koži.

Zaključak

Kod oboljelih od vitiliga vrlo je važna edukacija i individulani pristup, jer je liječenje dugotrajno, a rezultati liječenja često neizvjesni. Bolesnike je važno detaljno upoznati sa njihovim kožnim promjenama, mogućnostima liječenja kao i metodama kozmetskog prekrivanja depigmentacija kože, tzv. kamuflažama.

Danas postaje specijalni kozmetski preparati kojima se depigmentirani predjeli u potpunosti prekrivaju i koji mogu ostati na koži i kroz 24 sata te se s njima može boraviti i na plaži i u vodi. Isto je tako važno oboljele od vitiliga točno upoznati sa pravilima ponašanja tijekom izlaganja suncu. Ukoliko je bolesnik na fototerapiji, tijekom cijelog tretmana nije dozvoljeno dodatno izlaganje UV zrakama, niti prirodnim, sunčevim zrakama, ni umjetnim u solariju.

Ukoliko oboljeli od vitiliga nije na fototerapiji, dozvoljeno je umjereno izlaganje suncu uz primjenu sredstava za zaštitu od sunca s visokim zaštitnim faktorom.

Sredstva za zaštitu od sunca savjetuje se primijeniti iz tri razloga:

1. područja bez pigmenta podložna su opeklinama
2. opekline mogu izazvati daljnje širenje bolesti (Koebnerov fenomen)
3. tamnjenje okolne kože pogoršava kozmetski aspekt jer su postojeća žarišta jače vidljiva