Vitiligo

Epidemiologija

Bolest zahvaća 1 do 2% europske populacije, dok je u nekim narodima i češća. Obolijevaju podjednako osobe oba spola. Vitiligo može početi u bilo kojoj životnoj dobi no najčešće se pojavljuje između 10. i 30. godine života. Podatak da još neki član obitelji ima vitiligo nađe se u oko 30% bolesnika.

Uzrok

Pojavu depigmentiranih žarišta na koži uzrokuje uništenje pigmentnih stanica (melanocita) u epidermisu. Postoji više teorija o uzrocima i mehanizmu uništenja melanocita, koje se međusobno dopunjuju, ali nijedna nije razjašnjena u potpunosti. Određeni provocirajući čimbenici poput emocionalnog stresa, sunčanih opeklina te ponavljanjih trauma mogu utjecati na neposrednu pojavu bolesti.

U razgovoru sa bolesnicima često se saznaje da je do prve pojave bijelih mrlja na koži došlo nakon stresnog događaja (npr. prometne nesreće, straha, smrti u obitelji, neuspjeha u školi, rastave...), nakon preboljele druge bolesti ili pak neke traume.

Vitiligo je često udružen s nekim autoimunim bolestima; najčešće s bolestima štitnjače (u 30% slučajeva), šećernom bolesti, pernicioznom anemijom i alopecijom areatom.

Klinička slika

Bolest se počinje razvijati s pojavom oštro ograničenih mliječnobijelih mrlja na do tada nepromijenjenoj koži. Mrlje se najčešće javljaju na koži iznad zglobova prstiju, na koljenima i laktovima, licu (osobito oko usta i očiju), aksilarno te perigenitalno, ali se mogu pojaviti i na bilo kojem dijelu tijela. S vremenom raste broj depigmentiranih područja, a postojeća žarišta se povećavaju i spajaju. Može se javiti i depigmentacija kose (leukotrihija) te sluznice usne šupljine i spolovila.

Klinički oblici

Lokalizirani vitiligo javlja se u 2 % bolesnika i može biti žarišni ili segmentalni. Žarišni tip zahvaća jedno manje područje kože. Kod segmentalnog promjene se javljaju na području određenih anatomskih regija kože (dermatoma), npr. jednostrano je zahvaćen dio lica, trupa ili ekstremiteta. Ovaj tip vitiliga je vrlo otporan na liječenje.

Generalizirani vitiligo je najčešći oblik i javlja se u oko 90% bolesnika. Dijeli se na akrofacijalni (prvenstveno zahvaća lice i okrajine) i prošireni koji se manifestira obostranim, simetričnim depigmentacijama najčešće smještenim na licu, vratu, trupu, laktovima, šakama, zapešćima, oko skočnih zglobova te na stopalima.

Univerzalni vitiligo javlja se kod 8% bolesnika i zahvaća preko 80% cjelokupne površine kože. Tijek bolesti je najčešće sporo progresivan, ali kod određenog broja oboljelih vitiligo može mirovati i više godina. Kod nekih bolesnika može doći do potpunog gubitka pigmenta unutar kratkoga vremena (6 do 12 mjeseci) od početka bolesti.