Poriluk (lat. Allium porrum) predstavlja namirnicu izbora tijekom cijele zime, a posebno u mjesecima koji prethode dolasku proljeća. Tada može nastupiti osjećaj umora uvjetovan vrlo često dužim nedostatkom važnih hranjivih sastojaka neophodnih za organizam, prije svega vitamina C. Upravo je poriluk dobar izvor vitamina C. Najviše ga ima u zelenim lisnatim dijelovima poriluka (do 40 mg/100 g), dok ga u podzemnom dijelu može biti prisutno oko 25 mg/100 g). I iz ovog podatka vidljivo je da poriluk sadrži više nutritivnih tvari u svome zelenom lisnatom dijelu, nego u bijelom mesnatom. stoga nemojte odbacivati lišće prije pripreme poriluka već i taj dio biljke svakako iskoristite za pripremu jela.

Od ostalih hranjivih sastojaka poriluk sadrži oko 6,4% ugljikohidrata, više bjelančevina nego u luku i češnjaku - 1,9% i oko 0,3% lipida u obliku biljnog ulja. Povrće poput poriluka prava je dragocjenost i već iz rimskog doba postoje zapisi o njegovoj ljekovitosti, a poznati francuski biolog, koji se bavio i dijetoterapijom, Leclerc je preporučivao poriluk u liječenju bolesti bubrega i u akutnoj infekciji mokraćnih putova. Najviše se ljekovito djelovanje poriluka pripisuje sadržaju sumpora u njemu, odnosno u njegovom eteričnom ulju. Ova je element neophodan u uspostavljanju homeostaze organizma. On sudjeluje u normalnom lučenju probavnih sokova, potiče rad želuca, crijeva, jetre i žuči. Pravilnim lučenjem svih tih sokova u probavni trakt sprječava se nastupanje procesa nepoželjnog vrenja i truljenja u crijevima. Sumpor je važan i za lijep izgled kože, kose i noktiju. Poriluk se u dijetoterapiji bubrežnih bolesti preporučuje zbog svog diuretskog djelovanja. On potiče izlučivanje mokraće. Time dolazi do smanjenja koncentracije otpadnih tvari i uree u krvi. Njegovo diuretsko djelovanje koristi se s uspjehom u detoksikaciji organizma. Međutim bolje je poriluk preporučiti kod akutnih stanja bubrežne insuficijencije, a s oprezom ga koristiti kod kronične bubrežne bolesti jer sadrži priličnu količinu kalija (180 mg/100 grama). Od ostalih tvari u poriluku ima i vitamina B-skupine, beta-karotena ili provitamina vitamina A i manje količine vitamina E. Poriluk je pravi izvor minerala i elemenata u tragovima. Mogli bismo reći da se on odlikuje kakvoćom više nego samom količinom, kad su elementi u pitanju jer ih ima vrlo mnogo različitih, ali u malim količinama. Najzastupljeniji u poriluku jesu kalij, kalcij, fosfor, magnezij, željezo i male količine natrija. Budući da je energetska vrijednost poriluka mala (70 kcal ili 270 kJ/100 grama) može se preporučiti kao namirnica za sve dijete čiji je cilj "čišćenja" organizma i gubitak suvišnih kilograma. Prilikom upotrebe poriluka pažnju trebaju obratiti one osobe koje pate od probavnih smetnji i nadimanja. Jer poriluk iako dobro skuhan, zbog visokog sadržaja celuloze predstavlja teže probavljivu namirnicu, pa ga osobe koje boluju od bilo kakvih enterokolitisa i divertikulitisa ne bi smjele koristiti kao namirnicu, već eventualno samo piti juhu od poriluka. Poriluk sadrži velike količine sluzi (iz jedne litre soka od poriluka možemo dobiti 20 grama pektina). To je velika količina biljne sluzi, po kemijskom sastavu to je složeni biljni polisaharid koji u vodi tvori gel-stanje. Inače se ponekad koristi i kao dodatak sredstvima za iskašljavanje, pa se iz tog razloga poriluk i preporuča kod olakšavanja iskašljavanja (ekspektorans) i omekšavanja plućnog ili sinusnog sekreta (emoliens). Još se poriluk preporučuje i u prehrani osoba koje boluju od artritisa, koje imaju naznake nastanka ateroskleroze krvnih žila, te svim rekonvalescentima.