Astma uzrokovana naporom

Specifičnosti

Ova varijanta astme javlja se zbog tjelesnog napora koji kod osjetljivih osoba izaziva bronhospazam - prolaznu opstrukciju dišnih putova koja se obično javlja 5 do 15 minuta nakon završetka intenzivne tjelesne aktivnosti ili odmah po njenom završetku. Karakteriziraju ga kašalj i otežano disanje, "wheezing" te stezanje u prsima tijekom ili nakon tjelesnoga opterećenja.

Uobičajeno, u liječenju astme izazvane naporom koriste se brzodjelujući bronhodilatatori, npr. salbutamol, prije tjelesnog napora te rjeđe dugodjelujući β2-agonisti (engl. Long Acting Beta Agonists, LABA). Obično je salbutamol kod tih bolesnika dovoljan jer počinje djelovati za desetak minuta, a svoj maksimalni učinak ostvaruje kroz nekoliko sati što je obično dovoljno za prosječan trening.

Međutim, ovaj fenotip astme je, kao i "obična" astma, upalna bolest te je u bolesnika koji imaju pogoršanje astme, odnosno pojavu simptoma prilikom svake tjelesne aktivnosti, potrebno provoditi i protuupalno liječenje. Koriste se dvije osnovne skupine protuupalnih lijekova: inhalacijski kortikosteroidi i antagonisti leukotrijena (montelukast). Montelukast je oralni protuupalni lijek koji se pokazao iznimno učinkovitim u liječenju astme izazvane naporom. U usporedbi s LABA-ima montelukast se pokazao jednako učinkovit u prevenciji simptoma izazvanih naporom.

Astma i sport

Ranije je vladalo mišljenje da sport negativno utječe na osobe oboljele od astme. Preporučivalo im se da se ne bave sportskim aktivnostima, a djeca oboljela od astme redovito su bila oslobođena tjelovježbe. Mnogi liječnici ovakvog su mišljenja i danas, ali brojna istraživanja provedena tijekom godina na ovu temu dokazala su suprotno.

Tjelesna aktivnost više je nego poželjna kod osoba oboljelih od astme, ne samo zbog fizičkog boljitka nego i zbog psihosocijalnih razloga. Astmatičari koji se bave sportom lakše će se uklopiti u društvo, imat će jaču muskulaturu te bolje psihofizičko stanje, što sve skupa utječe i na bolju kontrolu astme.

Ako astma nije dobro kontrolirana velika je šansa da će se pojaviti simptomi tijekom napora. Čak i kod osoba s dobrom kontrolom astme koji su prehlađeni ili imaju neku virusnu respiratornu infekciju postoje veće šanse za napad astme. Neosporno je da je vježbanje, u određenim okolnostima, pokretač astmatskog napada, a ako je u kombinaciji s još nekim pokretačima, opasnost od napada se povećava. Stoga je prilikom treninga potrebno obratiti pažnju na stanje okoline i vlastito fizičko stanje: hladan zrak, suh zrak, smog, pelud, zagađenost zraka, umor, stres i respiratorne infekcije. Ovo su faktori koji u kombinaciji s tjelesnim naporom višestruko povećavaju šanse za astmatski napadaj.

Tko smije vježbati

Uz pravilan program liječenja, astma se kod većine bolesnika tako dobro kontrolira da bolesnik može bez ograničenja sudjelovati u tjelesnim aktivnostima. Preporučuju se hodanje, lagana vožnja biciklom, joga, golf, gimnastika, trčanje na kratke pruge... Kod sportova poput biciklizma, trčanja na druge pruge, nogometa ili košarke postoji veća vjerojatnost da će izazvati napadaj no to ne znači da se astmatičari njima ne smiju baviti. Astmatičari se mogu baviti svim ostalim sportovima na natjecateljskoj i rekreativnoj razini, ali se ipak ne preporučuju ronilački sportovi i padobranstvo.