Brošura "Živjeti s epilepsijom, žene i epilepsija"
Urednik: doc. dr. sc. Ivan Bielen, prim. dr. med., predstojnik Klinike za neurologiju, KB "Sveti Duh", Zagreb
Pod velikim malformacijama smatraju se teške srčane greške, rascjep kralježnice, rascjep nepca, mala glava i hidrocefalus. Velike malformacije nastaju u najranijoj fazi trudnoće, u doba kada žena još ne zna da je trudna, odnosno u prva 3 do 4 tjedna.
Zato je važno trudnoću planirati već i prije samoga začeća. Vaš će vam liječnik po potrebi mijenjati terapiju i imat će vremena vidjeti kako na tu terapiju reagirate. Važno je da u trudnoći nemate napadaja jer je po mišljenju nekih stručnjaka epileptički napadaj u trudnoći ponekad puno opasniji za dijete od samih lijekova.
Osim velikih malformacija spominju se i male, prirođene anomalije. To su zapravo estetski nedostaci koje vi na svome djetetu vjerojatno nećete ni zapaziti, npr. malo širi korijen nosa, malo više razmaknute oči, nešto kraći nosić, malo duži razmak između nosa i gornje usne, kraći nokti i kraća zadnja kost na prstićima. Nekada se takve promjene vide na djeci ako otac, a ne majka, boluje od epilepsije.
Već smo rekli da je preko 90% rođene djece zdravo, ali i u zdrave djece moguća su neka odstupanja. Ona su posljedica vaših lijekova koje je dijete primalo preko posteljice za vrijeme trudnoće.
Najčešće je to povećana sklonost krvarenju neposredno po porodu radi manjka ili smanjenih vrijednosti nekih čimbenika koji sudjeluju u zgrušavanju krvi. Za stvaranje tih čimbenika neophodan je vitamin K, a njegov manjak u trudnoći mogu prouzročiti antiepileptici poput karbamazepina, fenobarbitona, primidona ili phemitona.
Zato svako dijete odmah po porodu dobije 1 mg vitamina K, a nekada dozu treba i ponoviti.
Neka djeca su uspavana pri porođaju pa im treba pomoći da prodišu i zaplaču zbog čega imaju nižu ocjenu vitalnosti (niži Apgar-indeks), no to neće imati nikakvog utjecaja na njihov kasniji razvoj. Ponašanje djeteta u prvim satima i danima uvelike ovisi o lijekovima koje vi uzimate kao i o dozi lijeka. Ipak, najčešće je ponašanje djeteta normalno, ali može, osim tromo i pospano, biti i nervozno, popraćeno gotovo stalnim nemirom, plačem, drhtanjem i znojenjem.
Pospanost se može očekivati u djeteta ako su vaši lijekovi phenobarbiton, primidon ili diazepam.
Pojačana budnost i razdražljivost zapravo su znakovi apstinencije koji se javljaju u drugome danu života, a mogu trajati i tjednima ako dijete nije na prsima.
Hoće li majka dojiti svoje dijete ovisi o nekoliko čimbenika:
Treba znati da je fetus tijekom cijele trudnoće primao više lijekova preko posteljice nego što će ga dobiti majčinim mlijekom pa je dojenje najbolji način da se izbjegnu simptomi apstinencije.
No, može se dogoditi i suprotno. Lijekovi koji imaju jače sedativno djelovanje i sporo se razgrađuju mogu se naći u povećanoj koncentraciji u krvi pupkovine pa će dijete biti pospano. U tom slučaju ne treba inzistirati na ranome dojenju, već nekoliko dana davati umjetnu prehranu, a kada počne sasvim normalno reagirati, postupno uvoditi obrok po obrok na prsima. I nakon toga potrebno je pomno pratiti dijete jer se simptomi pospanosti mogu ponovno pojaviti nakon nekoliko dana.
U tim slučajevima treba odrediti razinu antiepileptika u krvi djeteta, ne prekinuti dojenje, već kao poneki zamjenski obrok na bočicu dati industrijsko mlijeko za dojenčad. Izdajati se treba i dalje, a izdojeno mlijeko zamrznuti i upotrijebiti kasnije (može i nakon 6 mjeseci) za pripremanje kašica.
Najsigurnije je, ako pri porodu i nije bilo nikakvih simptoma - niti pospanosti niti razdražljivosti - nakon 2 do 3 tjedna odrediti razinu antiepileptika u krvi djeteta. Treba znati da se nakon nekog vremena dijete "nauči" na lijek. Naime, njegov se metabolizam ubrza, lijek se brže razgrađuje pa nema opasnosti od njegova nakupljanja u krvi djeteta.
Savjeti o uzimanju lijekova kada dojite:
Neki lijekovi protiv epilepsije prodiru u mlijeko, ali je ukupna količina koju dijete dobiva mala te se dojenje može smatrati neškodljivim. Premda postoji neznatna mogućnost sedacije djeteta, prednost dojenja je nadmašuje.
Bez obzira je li dijete hranjeno na prsima ili bočicom, najvažnije je da je majka bez napadaja i da se može brinuti o svome djetetu.
Kongenitalne malformacije pojavljuju se u oko 3% novorođenčadi u općoj populaciji. Ispitivanja su pokazala da je jedno od 250 novorođenčadi tijekom trudnoće izloženo djelovanju antiepileptičkih lijekova.
Procjenjuje se da je rizik od pojave malformacija u nerođene djece koja su izložena djelovanju antiepileptičkih lijekova 2-7 puta veći nego u općoj populaciji novorođenčadi te da incidencija iznosi 9-10%. Zamijećeno je da je rizik oštećenja u djeteta veći ukoliko epilepsija majke i njeno liječenje traju dugo (rizik je do 16%).
Smatra se da na rizik nastanka malformacija uz lijekove protiv epilepsije utječe više čimbenika. Osim o vanjskim čimbenicima (lijekovima i sl.) taj rizik ovisi i o genetičkoj predispoziciji i to na više razina - ovisi o genima koji uvjetuju epilepsiju u majke, genima koji sudjeluju u oblikovanju metaboličkih procesa majke (npr. osobitosti u metabolizmu folne kiseline koji mogu posebno doći do izražaja pri uzimanju antiepileptičkih lijekova) te genima ploda koji reguliraju njegov morfološki razvoj i metaboličke procese. Riječ je, dakle, o složenom međudjelovanju mnogih, još uvijek nedovoljno poznatih, čimbenika.