|
Kako hodamo? Hodanje je vrlo jednostavna radnja - padanja prema naprijed i stizanja samog sebe, pri čemu su pokreti prirodni i prilagođeni ljudskom tijelu. Pri hodanju jedna je noga uvijek u kontaktu s podlogom. Unutar ciklusa hoda postoje dva perioda oslonca na jednu nogu i dva na obje noge, tako da je hod aktivnost (vježba) tzv. zatvorenog kinetičkog lanca. Hod zapravo započinje prvo osloncem pete na podlogu, potom oslanjanja cijeloga stopala. Pri tom pokretu stopalo postaje statično i fiksirano, a sve se promjene događaju od stopala naviše. Zglobovi stopala se prvi prilagođavaju izvedenom pokretu u čemu ga prate skočni i koljenski zglob te zglob kuka, zdjelica i kralješnica. Na kraju se pomiču i ruke koje reagiraju kao kontrabalans. Prilikom hoda odnos među zglobovima se stalno mijenja, dok važnu ulogu u pokretanju zglobova imaju i mišići. Uloga mišića je da pri fazama hoda pojedine zglobove noge pokreće, a druge učvršćuje tj. stabilizira. Ispravno i koordinirano hodanje podrazumijeva usklađene pokrete ruku i nogu - suprotna ruka u odnosu na nogu - kao i disanje koje mora biti usklađeno s ritmom hodanja. Kako bi se zadržao sklad i koordinacija hoda treba upozoriti na još nekoliko čimbenika. Pogled treba biti usmjeren 3-5 metara prema naprijed, u protivnome ako se gleda u zemlju vrat i leđa se grbe. Mišići trbuha trebaju biti lagano stegnuti, tada su bolja potpora kralješnici. Korak ne smije biti niti kratak niti predug, u protivnom se gubi sklad, a time i smisao hodanja. Normalan ritam hoda je 90 do 120 koraka u minuti, s tim da žene u minuti učine 6-9 koraka više od muškaraca. Odstupanje od normalnoga hoda Odstupanja se mogu javiti iz više razloga primjerice nakon traume kostiju, mišića, zglobova kao i artroze jednog ili više zglobova. Kao posljedica ovog niza može se javiti smanjenje ili gubitak pokreta u nekom od zglobova, što uzrokuje povećanu pokretljivost u drugom zglobu. Npr. gubitak pokreta u kuku (artroza) izaziva povećanje pokretljivosti u kuku druge strane i lumbalnoj kralješnici. Ako je iz bilo kojeg razloga prisutna bol u koljenu, posljedica te boli je nemogućnost ispružanja tj. ekstenzije. Dakle, ozljede u području zdjelice, kuka, koljena, skočnog zgloba ili stopala potiču antalgičan ili bolan hod. To je obrambeni ili samozaštitni hod pri kojem je oslonac na ozlijeđenu nogu kraći nego na zdravu. Za povratak normalnom hodu uz vježbe jačanja mišića i pokretljivosti nužno je učiti hodati ispočetka. Pavica Gorupić Klinika za ortopediju KBC-a Zagreb |
 |