Iako je trenutno kasno za pokretanje akcija uništavanja ambrozije, svake se godine u ovo doba iznova postavlja jedno te isto pitanje - što mogu sada za sebe i svoje bližnje učiniti ukoliko imamo tegobe koje uzrokuje pelud ovog korova? Svakako treba napomenuti da ambrozija nije ljetni hit! Važna je pravovremena edukacija šireg pučanstva jer s akcijama suzbijanja ambrozije treba započeti krajem svibnja i početkom lipnja, kada je biljka visine oko 20 cm jer ju je tada najbolje čupati. U kasnijem periodu, oko polovice srpnja, biljke se mogu pokositi. Treba naglasiti da je vrlo važno ne uništavati biljku u kolovozu jer je tada u punom cvatu, pa se koncentracija peluda može višestruko povećati i time uzrokovati opsežnije tegobe.
Vremenske prilike utječu na početak i trajanje sezone polinacije. Suho i toplo vrijeme tijekom cvatnje ambrozije pospješuje sazrijevanje i otpuštanje peludi, a koncentracija peludnih zrnaca u zraku je niža za hladna i kišovita vremena. Epicentar širenja ambrozije je naša regija te južni dio Mađarske i Vojvodina. U Hrvatskoj je prvi put primijećena još 1941. godine na području Podravine, Posavine i Slavonije, ali se sve više širi i duž obale Jadrana. Brzina migracije biljke je između 6 i 20 kilometara godišnje, s istoka na zapad, te su nažalost zadnjih godina koncentracije peluda ambrozije na sjevernom Jadranu dosegle visoke koncentracije. Stoga, ukoliko se svijest građana hitno ne podigne na vrlo visoku razinu, ambrozija će vrlo brzo doseći visoke koncentracije i duž otoka! Hrvatska se sve više u svijetu prepoznaje kao poželjna turistička destinacija, koja osim prirodnih ljepota, u novije vrijeme pruža i usluge zdravstvenog turizma, pa tim više problem alergija na pelud ambrozije postaje širi.
Ambrozija je korovna, jednogodišnja biljka koja naraste i do 3 metra u visinu. Ime roda Ambrosia potječe od grčke riječi koja znači "hrana bogova". Ima vretenast korijen. Stablo je uspravno, razgranato, posuto grubim dlačicama. Listovi su jajolikog oblika, dužine 5-10 cm, nasuprotno raspoređeni, razdijeljeni u uske režnjeve i posuti gustim dlačicama. Cvjetovi su žućkasti, glavičastog oblika koji su skupljeni u grozdaste cvatove. Biljka najčešće nastanjuje napuštena staništa, poput željezničkih pruga, cesta, puteva te nedovoljno obrađenih zemljišta i polja, dakle svugdje gdje ima dovoljno svjetla. Ambroziju nikada nećete naći u šumi! Često raste i kao korov u nasadima suncokreta, šećerne repe, kukuruza, soje i krumpira (zabilježen je podatak da ambrozija može svojom prisutnošću smanjiti prinos soje i do 40%). Ambrozija proizvodi veliku količinu peludi po biljci, godišnje prosječno proizvede oko 60.000 sjemenki. Samo sjeme je izrazito otporno pa može preživjeti i do 30 godina. Jedna zrela biljka ambrozije otpušta i do 8 milijuna zrnaca godišnje! Pelud ambrozije se zbog svog aerodinamičnog oblika širi oko jedan kilometar uokrug biljke, a vjetar ga može raznijeti i na udaljenost nekoliko stotina kilometara. Ambrozija je na prvi pogled vrlo slična pelinu, a imaju i isto stanište, te rastu pomiješano pa ih ljudi često ne mogu razlikovati. Ako pak detaljnije proučimo dijelove biljke, onda će se uočiti bitne razlike. Stabljika pelina je crvenkasto - smeđe boje obrasla sivim dlačicama i tvrda (drvenasta), dok je stabljika ambrozije žućkasto - zelenkaste boje i nikada nije tako tvrda. Listovi kod pelina su manje rasparani, a naličje im je gusto obraslo dlačicama, srebrno - sive boje, dok kod ambrozije ta siva boja nije tako jako izražena. Cvat je kod pelina bijele ili nježno ružičaste boje uvijek obrastao dlačicama, a kod ambrozije je uvijek žuti bez dlačica.