Prenatalna izloženost živi u Hrvatskoj

U ljudskom organizmu živa djeluje toksično na središnji živčani sustav, bubrege i pluća.

Glavni je izvor ljudske izloženosti živi konzumacija ribe i ribljih proizvoda, a razina njene bioakumulacije ovisi o staništu, temperaturi vode, pH vrijednosti, koncentraciji otopljenog kisika te starosti, spolu i težini ribe, kao i njen položaj u prehrambenom lancu ribljih zajednica.

U određenim se vrstama riba, osobito predatorima koji su veći rastom i dugovječniji te se nalaze na vrhu hranidbenog lanca (npr. morski psi, neke vrste raža, tune, sabljarke), živa nakuplja u višim koncentracijama, dok su kod plave ribe (srdela, inćun, lokarda) koncentracije znatno niže.

U Hrvatskoj je, s obzirom na nedostatak smjernica za konzumaciju ribe i podataka o izloženosti toksičnim metalima, prepoznata potreba za prikupljanjem podataka i njihovom usporedbom s istraživanjima u EU. Da bi se procijenila prenatalna izloženost živi, Hrvatski zavod za javno zdravstvo proveo je pilot istraživanje humanog biomonitoringa (HBM) prenatalne izloženosti živi pomoću standardizirane metodologije Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) za provedbu ovakvih istraživanja u rodilištima.

S obzirom da su žene i djeca naročito podložni štetnim učincima metala, koji se kod njih mogu pojačano taložiti tijekom reproduktivne dobi, trudnoće i dojenja kao i tijekom rasta i razvoja, istraživala se izloženost živi i njena moguća povezanost s prehranom ribom kod žena generativne dobi i njihove novorođene djece u primorskoj i kontinentalnoj regiji Hrvatske.

Istraživanje je obuhvatilo 290 žena i njihove novorođenčadi u pet rodilišta gradova obalne regije: Split, Zadar, Šibenik, Pula i Rijeka i devet rodilišta gradova kontinentalne regije: Bjelovar, Čakovec, Požega, Varaždin, Koprivnica, Karlovac, Virovitica, Vinkovci i Zagreb.

Koncentracije žive u uzorcima kose, urina i krvi pupkovine su služili kao pokazatelji opterećenja organizma.

Podaci o konzumaciji riba i drugih morskih plodova su uspoređeni s razinama žive kod sudionica ispitivanja, od kojih većina nije promijenila prehrambene navike konzumacije ribe između zadnjeg i prva dva tromjesečja trudnoće.

U prva dva tromjesečja su rezultati pokazali povezanost konzumacije lokalno ulovljene morske ribe s razinama žive u kosi i krvi iz pupkovine, dok je u zadnjem tromjesečju trudnoće ustanovljena povezanost između konzumacije sabljarke i tunjevine, bijele ribe, plave ribe, morskih algi i školjkaša i razina žive.

Žene i novorođenčad iz priobalnog područja imale su veće koncentracije žive nego žene i djeca iz kontinentalne regije.

Prosječna je konzumacija ribe u Hrvatskoj, međutim, vrlo niska i nema opasnosti od štetnog utjecaja žive za opću populaciju.

"Naime, prema statističkim podacima Državnog zavoda za statistiku iz 2016. godine, godišnji prosjek konzumacije ribe po članu kućanstva je u Hrvatskoj iznosio samo 7,6 kg", naglašava doc. dr. sc. Nataša Janev Holcer, voditeljica Odsjeka za biološki monitoring HZJZ-a.

Riba je važan izvor omega-3 masnih kiselina važnih za razvoj živčanog sustava fetusa, bjelančevina, vitamina i minerala.

U našoj se prehrani riba našla na margini obiteljskih jelovnika, premda radi brojnih zdravstvenih dobrobiti treba biti zastupljena u uravnoteženoj prehrani djece i odraslih tijekom cijelog života.

Konzumiranje ribe tijekom trudnoće je povezano s kognitivnim sposobnostima djeteta; prehrana bogata ribom tijekom trudnoće doprinosi ranijem jezičnom razvoju, poboljšanju vidne i kognitivne funkcije te većem kvocijentu inteligencije djeteta u dobi od četiri godine.

"Postoji li bojazan od unosa žive, žene bi trebale jesti više ribe koja sadrži niske koncentracije žive, kao štu srdele, inćuni, lokarda, jer je zdravstvena dobrobit značajno veća od potencijalno štetnog unosa", navodi dr. sc. Janev Holcer.

HZJZ će nastaviti s istraživanjima izgradnjom kapaciteta u Hrvatskoj i suradnjom s europskim institucijama specijaliziranim u humanom biomonitoringu.

Značajan je korak u tome i sudjelovanje u projektu European Human Biomonitoring Initiative (HBM4EU) od siječnja ove godine u sklopu programa Horizon 2020, koji će osigurati bolje dokaze o izloženosti građana kemikalijama i mogućim učincima na zdravlje.