Korisni savjeti u slučaju depresije

Kako obitelj i prijatelji mogu pomoći depresivnom bolesniku?

Najvažnije što netko može učiniti za depresivnu osobu je pomoći joj da dobije odgovarajuću liječničku pomoć. To obuhvaća ohrabrivanje bolesnika da ne prekida terapiju ili da potraži korekciju terapije ako ne dođe do poboljšanja. Nekada to može zahtijevati ugovaranje pregleda kod psihijatra i pratnju bolesnika u ordinaciju. Također, ta pomoć obuhvaća praćenje uzima li bolesna osoba redovito propisanu terapiju.

Druga najvažnija stvar je ponuditi emotivnu podršku, što uključuje razumijevanje, strpljivost, ljubav i ohrabrivanje. Uključite depresivnu osobu u razgovor i pažljivo je slušajte. Ne podcjenjujte njene osjećaje, nego istaknite realnost i ponudite nadu. Ne ignorirajte naznake suicida! Odmah ih iznesite bolesnikovom liječniku/psihijatru. Pozovite depresivnog bolesnika u šetnju, kino i sl. Diskretno inzistirajte ako je Vaš poziv odbijen.

Ohrabrite ga u sudjelovanju u aktivnostima kojima se nekada radovao, kao hobiji, sport, religijske ili kulturne aktivnosti, ali ne tjerajte depresivnu osobu da odjednom preuzme previše zadataka. Takve osobe trebaju zabavu i društvo, ali preveliki zahtjevi mogu pojačati osjećaj neuspjeha. Nikako ne optužujte depresivnu osobu za lijenost ili da hini kako je bolesna, te nemojte očekivati kako će se sama "izvući" iz depresije.

Konačno, depresivne se epizode mogu liječiti u velikom broju - u gotovo 70-80% slučajeva. Imajte to na umu i nastojte uvjeriti i oboljelu osobu kako će se s vremenom i uz adekvatno liječenje početi osjećati znatno bolje. Teško je živjeti s depresivnom osobom, razumjeti što se s njom događa, a da se ponekad ne razljutimo i ne krivimo je za stanje u kojem se nalazi. Jedan od najbeskorisnijih savjeta nesretnom patniku glasi: "Saberi se, potrudi se" i slično. Uistinu, on može prikriti svoja osjećanja, ponašati se kao da je normalan, šutke nastaviti s radom, premda pod velikim pritiskom.

Depresivne osobe ne traže da budu depresivne i takve primjedbe samo povećavaju njihov osjećaj osamljenosti i nesreće.

Mogu li se liječiti sam?

Svojim ponašanjem svaki čovjek može unaprijediti svoje zdravlje ili potaknuti razvoj bolesti. Aktivnim sudjelovanjem u liječenju svaki bolesnik može ubrzati rezultate liječenja. ťesto mnogi ljudi misle da se mogu izliječiti sami. Međutim, bez obzira na to što su mogućnosti današnjeg informiranja i samoedukacije veće nego ikada, kada primijetite simptome depresije, neophodno je savjetovati se s liječnikom.

Ako su prisutni umjereno do jako izraženi simptomi depresije, odmah i bezrezervno potrebno je obratiti se obiteljskom liječniku ili psihijatru.

Što mogu učiniti da pomognem sam sebi?

Pratite svoje misli i osjećaje. To je početak suočavanja s problemom. To će vam naposljetku omogućiti razvijanje vještine uočavanja epizoda depresije prije nego bude kasno. Korištenje tehnike praćenja misli može vam omogućiti da odlučite koje Vaše misli su odraz pravog stanja oko Vas - a koje su misli najvjerojatnije nerealne i stvorene tijekom padanja osnovnog raspoloženja i razvijanja epizode depresije.

Neka netko drugi, kome vjerujete, prati Vaše raspoloženje. Nećete uvijek moći uočiti nastupanje depresije, ali Vama najbliži, često će biti u mogućnosti prepoznati rane znakove. Biti sposoban pričati s njima o ovom problemu je vjerojatno najbolja strategija koju možete imati u borbi protiv depresije.

Imajte povjerenja u svog liječnika i surađujte s njim u svom liječenju. Zajedničkim ćete snagama lakše i brže preboljeti depresiju.

Gdje mogu potražiti pomoć kada sam u krizi?

Jako je korisno popričati s nekim tko je prošao kroz iste probleme ili koji ih zna uspješno riješiti. "Uho koje sluša" često je depresivnim ljudima najbolja pomoć. Stoga je preporuka pohađati tečajeve relaksacije ili poslušati savjet osoba koje su pobijedile spomenute probleme. Također, podržavamo svaku inicijativu osnivanja klubova samopomoći i međusobne pomoći, grupa za podršku i udruga depresivnih bolesnika.

U našoj zemlji, u većim gradovima, postoje centri kao i 24 h otvoreni (dežurni) telefoni koji pružaju psihološku pomoć u krizi, u stanjima panike ili u trenucima beznadnosti, preplavljenosti crnim ili suicidalnim mislima. U Zagrebu, pri KBC-u Rebro u tu svrhu djeluje Centar za krizna stanja i prevenciju suicida Klinike za psihijatriju, tel. 01 2376 335