Iako postoji neizmjerno mnogo uzroka, a time i vrsta glavobolja, prema etiologiji i patološkom mehanizmu, te kliničkoj slici; glavobolje dijelimo u četiri osnovne skupine:
1. Vaskularne glavobolje
2. Tenzijske glavobolje
3. Neuralgije
4. Simptomatske glavobolje
Ovdje ćemo se zadržati samo na migreni, koja je ipak jedna od najčešćih oblika glavobolja, koje susrećemo u svakodnevnom životu.
Migrena je funkcijska vaskularna paroksizmalna glavobolja koja se javlja periodično i obično zahvaća polovicu glave pa govorimo o hemikraniji. Bol je često praćena mučninom, povraćanjem i poremećajem vida. Prije napadaja često se javlja aura. Aura je naziv za takozvani prodromalni znak ili predsignal prije pravog migrenskog napadaja, a može trajati nekoliko minuta do najviše sat vremena. Najčešći oblici aure su: scintilirajući skotom (bljeskajuća točkica u vidnom polju), jednostrani ispadi vidnog polja, jednostrani poremećaji osjeta ili motorike u ekstremitetima ili poremećaji govora. Obzirom na prisutnost aure, migrene dijelimo na:
Smatra se da od migrene pati 10% ukupne populacije, posebice osobe srednje životne dobi. Žene pate od napadaja migene češće od muškaraca, u odnosu najmanje 3:2. Učestalost javljanja migrenskih napadaja vrlo je različita i kadšto se javljaju i do nekoliko puta mjesečno, a u pojedinih bolesnika tek nekoliko puta tokom života.
Napadaji migrene često su u svezi s mjesečnicama, pa i menopauzom, a za vrijeme trudnoće javljaju se vrlo rijetko. Napadaji mogu biti uzrokovani i drugim provokativnim čimbenicima kao što su: psihički stres, tjelesni napor, meteorološki uvjeti i nagle promjene vremena. U osoba koje su osjetljivije, konzumiranje određene vrste hrane i namirnica, također može provocirati napadaj: sir (zbog tiramina), čokolada (zbog feniletilamina), konzervirana hrana (zbog nitrita i drugih konzervansa), alkohol, itd.
Klasičnu migrenu često prate prodromalni znaci (aura) najčešće unutar 24 sata prije napadaja. U prodromalnom stadiju nastaju promjene raspoloženja (depresija ili euforija) poremećaji koncentracije, nemir. Može se javiti patološka glad, posebice za slatkim. Nakon aure, koja u prosjeku traje 15 do 30 minuta, razvija se pulsirajuća glavobolja, ali može biti i tupa ili probadajuća. U više od 90% bolesnika bol je praćena mučninom i povraćanjem. Velik broj bolesnika tuži se na preosjetljivost očiju na svjetlost (fotofobija), a poneki ne podnose jake zvučne ili mirisne podražaje. Pri kraju napadaja neki bolesnici izmokre veću količinu mokraće (poliurija). Napadaj migrene obično traje nekoliko sati, ali u većini slučajeva završava unutar 24 sata.
Dijagnoza migrene prvenstveno se temelji na kliničkom pregledu bolesnika uz iscrpnu i detalju anamnezu koja obuhvaća slijedeća pitanja:
Sva ta pitanja usmjeravaju liječnika da diferencira i isključi ostale vrste glavobolja. Ostale metode i dijagnostika s nalazima (EEG, CT, RTG) nisu specifične za migrenu, stoga više služe za diferencijalnu dijagnozu.
Terapija lijekovima dvojakog je karaktera:
Liječenje akutnog napadaja migrene provodi se analgeticima (lijekovima za liječenje boli kao što su acetilsalicilna kiselina i paracetamol) i specifičnim lijekovima (ergot-alkaloidi i agonisti specifičnih 5HT1-receptora). Većina migrenskih glavobolja reagira dobro na analgetike (acetilsalicilnu kiselinu ili paracetamol) no u većine bolesnika je peristaltika (kontrakcije crijeva kojom se potiskuje sadržaj) smanjena, tako da lijekovi teško iz probave stižu u krv. Preporuča se primjena lako topljivih lijekova ili lijekova u obliku eferveta (šumeće tablete). Ako ovi najčešći analgetici nisu učinkoviti mogu se primijeniti nesteroidni antiinflamatorni lijekovi (antireumatici). 5HT1-agonisti (npr. sumatriptan, zolmitriptan, naratriptan, rizatriptan) su lijekovi koji su unaprijedili liječenje migrene. Oni se u pravilu primjenjuju u trenutku kad započinje migrenski napad, ili još bolje za vrijeme aure. Pri primjeni ovih lijekova važan je oprez u bolesnika koji boluju od ishemičke bolesti srca (preboljeli infarkt ili angina pectoris), oštećenja jetre, a lijek se ne preporuča za vrijeme trudnoće i dojenja. Ove lijekove ne treba kombinirati s drugim lijekovima i ne bi se smjeli koristiti kao profilaktičko sredstvo u migreni. Tradicionalna terapija je ergotamin-tartarat, koji je antagonist serotonina (lijek koji nije registriran u Hrvatskoj). Ergotamin je najdjelotvorniji u prodromalnoj fazi (za vrijeme aure), a kada napad započne djelotvornost je slabija. Dihidroergotamin, djelomični agonist i antagonist serotoninergičkih receptora, registriran je u Hrvatskoj. Daje se u obliku aerosola, tableta, kapi i injekcija, ali samo u liječenju migrena, a ne u profilaksi.
Lijekovi za prevenciju napadaja migrene primjenjuju se ako su napadi migrene vrlo česti, obično 5-6 puta mjesečno i češće. Kod nas nema specifičnih supstanci kao pizotifena ili metisergida. Većina se migrena može relativno uspješno zbrinuti beta-adrenergičkim blokatorima. Učinkoviti su i triciklički antidepresivi (amitriptilin). Može se pokušati i s inhibitorima kalcijevih kanala ili valproatima.