Najčešći simptom je bol u kostima. Nastaju litičke lezije (oštećenja zbog razgradnje) kostiju, a bez stvaranja nove kosti. Mogu se razviti patološke frakture (prijelomi), a oštećeni kralješci mogu stvarati pritisak kralješnične moždine. U 25% slučajeva ove bolesti prva tegoba može biti infekcija, te ponavljane infekcije, a može biti prisutna i smanjena razina gamaglobulina. Povećana je razina kalcija, što je povezano sa štetnim učinkom na bubrege i može dovesti do zatajenja bubrega. Javljaju se također umor, glavobolja i smetnje vida, a mogu nastati i oštećenja živaca. Od hematoloških poremećaja (poremećaj krvi) u 80% slučajeva prisutna je anemija, a mogući su i poremećaji zgrušavanja krvi.
Za postavljanje dijagnoze bitan je trijas simptoma: plazmocitom koštane srži, litičke lezije kostiju, te prisustvo M-komponente bjelančevina u urinu ili serumu. Od laboratorijskih pretraga potrebno je učiniti kompletnu krvnu sliku, broj trombocita, aspiraciju i biopsiju koštane srži, ispitivanje urina i seruma kako bi se otkrilo prisustvo M-komponente, te kalcij, kreatinin i viskoznost u serumu.
Smatra se kako izlječenje u mijelomu nije moguće, pa se liječenje mora prilagoditi svakom pojedinom slučaju. U većini slučajeva potrebno je liječenje kroz neodređeni vremenski period. Standardno liječenje sastoji se od pulsne terapije alkilirajućim lijekom (L-fenilalanin-mustard, ciklofosfamid ili klorambucil) i prednizon (kortikosteroid). Reakcija na terapiju prosuđuje se prema poboljšanju simptoma, te smanjenju M-komponente u serumu. Trajanje početnog tretmana nije određeno, no obično je 1-2 godine, a moraju se odgovarajuće liječiti i komplikacije. Prognoza ovisi o stadiju bolesti i odgovoru na terapiju.