Tipovi karcinoma štitnjače su papilarni, folikularni, medularni, te anaplastični i nediferencirani. Obično se otkrije čvor na vratu koji nema nikakvih drugih simptoma. Sumnja da bolesnik ima karcinom veća je u mlađoj dobi, kod muškaraca, ako se radi o solitarnom, hladnom čvoru kod pretrage kontrastom (scintigrafija), tvrdom čvoru koji je naglo narastao i ako u anamnezi postoji podatak o zračenju glave, vrata, prsnog koša, posebno u dojenačkoj dobi.
Papilarni karcinom čini 60 do 70% svih karcinoma štitnjače, žene obolijevaju 2 do 3 puta češće nego muškarci, a češći je u mlađoj dobi, no u starijoj dobi je maligniji.
Mali lokalizirani tumori odstranjuju se kirurškim zahvatom, a uz to se daju i hormoni štitnjače kojima se potiskuje izlučivanje tireotropnog hormona iz hipofize (TSH), kako bi se smanjila mogućnost ponovnog rasta karcinoma ako je i poslije operacije preostala neka nedostupna količina karcinoma. Velike i jako raširene tumore liječi se totalnim odstranjivanjem štitnjače, te zračenjem radioaktivnim jodom.
Folikularni karcinom čini otprilike 15 % karcinoma štitnjače, češći je u starijih osoba i u muškaraca, a maligniji je od papilarnog, te se širi krvnim putem i stvara udaljene metastaze.
Tumor se odstranjuje zajedno s kompletnom štitnom žlijezdom, te se zrače eventualni ostaci tkiva štitnjače, kao i u slučaju papilarnog karcinoma.
Anaplastični karcinom čini 10% ili manje svih karcinoma štitnjače, uglavnom se javlja kod starijih i nešto češće u muškaraca. Javlja se nagli porast štitnjače i bolna osjetljivost. 80% bolesnika umire unutar godine dana od postavljanja dijagnoze.
Medularni karcinom može se javiti pojedinačno, pa se obično javlja na jednoj strani, ili se može nasljeđivati familijarno i takvi se oblici obično javljaju na obje strane. Najčešće se otkriva kao asimptomatski čvor štitnjače, a najbolje se testira mjerenjem povišene razine kalcitonina (hormon odgovoran za metabolizam kalcija).