Impotencija može biti potpuna nesposobnost postizanja erekcije, njena nekonzistentnost ili sposobnost održavanja samo kratkotrajne erekcije. Ove varijacije otežavaju definiranje impotencije i procjenu njene učestalosti. Uzrok joj je obično fizičke prirode, kao npr. posljedica bolesti, ozljeda ili nuspojave lijekova. Svaki poremećaj koji utječe na normalnu cirkulaciju krvi u penisu, potencijalni je uzrok impotencije. Njena učestalost povećava se sa životnom dobi: oko 5% muškaraca u dobi od 40 godina i između 15-25% u dobi od 65 godina suočava se s ovim problemom. Pa ipak, impotencija nije neumitna posljedica starenja. Impotencija može biti primarna i sekundarna. Kod primarne impotencije uspješan spolni odnos nije moguć, dok je u drugim situacijama moguća normalna erekcija. Ovo rijetko stanje teško je izlječivo. Sekundarna impotencija je izlječiva u svakoj životnoj dobi i sve je veći broj ljudi koji postaju svjesni te činjenice. Sve više muškaraca traži pomoć i zahvaljujući usavršenom i uspješnom liječenju impotencije, postaje sposobno za normalan spolni život. Osim u slučajevima impotencije uzrokovane ozljedom ili iznenadnim oboljenjem, sekundarna impotencija obično dolazi postupno. Samo starenje ne uzrokuje impotenciju. Muška neplodnost je nešto posve različito od impotencije. Muškarac koji ne može održati erekciju, može u svakom drugom pogledu biti savršeno normalan i sposoban za oplodnju. Prerana ejakulacija, kada do orgazma dolazi suviše brzo da bi se zadovoljio neki od partnera, razlikuje se od impotencije. Partneri s ovim problemom mogu se obratiti za savjet stručnoj osobi. Za postizanje erekcije potrebno je nekoliko preduvjeta:
Impotencija je stalna nesposobnost održavanja erekcije dovoljne za spolni odnos. Medicinski stručnjaci često koriste izraz "erektilna disfunkcija" koji opisuje ovaj poremećaj i omogućava razlikovanje od ostalih problema koji onemogućavaju spolni odnos, kao npr. smanjenje spolne želje i problema s ejakulacijom i orgazmom.
Penis se sastoji od dva šupljikava tijela, tzv. corpora cavernosa koja se pružaju duž cijelog organa. Ova su tijela napunjena spužvastim tkivom. Šupljikava tijela obavijena su membranom, tzv. tunica albuginea. Spužvasto tkivo sadrži glatke mišiće, fibrozna tkiva, šupljine, vene i arterije. Uretra koja je kanal za protok urina i ejakulat, proteže se donjom stranom corpora cavernosa. Erekcija se potiče senzornom i mentalnom stimulacijom. Impulsi iz mozga i lokalnih živaca opuštaju mišiće corpora cavernosa, omogućujući dotok krvi i popunjavanje praznih šupljina. Krv podiže tlak u corpora cavernosa, čime se penis povećava. Tunica albuginea omogućava zadržavanje krvi u corpora cavernosa, čime se zadržava erekcija. Erekcija završava kada se mišići penisa kontrahiraju (stežu), što zaustavlja dotok krvi i otvara izlazne kanale.
Tijekom proteklih desetljeća stručno mišljenje o uzrocima impotencije se promijenilo. Opći stav je bio da je većina uzroka psihološke prirode. Danas istraživači ocjenjuju da je 70-80% slučajeva medicinskog uzroka: ateroskleroza je na prvom mjestu, a slijede komplikacije dijabetesa, prostatektomija (kirurško uklanjanje prostate) i lijekovi. Mnogi stručnjaci vjeruju da su negativna emotivna stanja koja nastaju kao popratna pojava ovog stanja, vjerojatnije više reakcija na iskustvo impotencije nego njezin uzrok. Psihološki problemi češće su uzrokom erektilne disfunkcije u mlađih osoba, dok su kod starijih muškaraca to obično fizički problemi. Budući da toliko puno fizičkih i psiholoških stanja može dovesti do erektilne disfunkcije, muškarci bi trebali smatrati kratkotrajne periode impotencije samo normalnom pojavom poput obične prehlade. (Zapravo, čak i prehlada može izazvati prolaznu impotenciju!) Česti uzrok impotencije je manjak kisika do kojeg može doći u mnogim situacijama u kojima je dotok krvi u penis nedovoljan. Erektilnu disfunkciju mogu izazvati oštećenja živaca u penisu ili maloj zdjelici te nedovoljne razine hormona. Kako je za erekciju potreban niz preduvjeta, do impotencije može doći uslijed poremećaja bilo kojeg od njih. Niz preduvjeta uključuje živčane impulse u mozgu, kralježničnoj moždini, području penisa i odgovor u mišićima, fibroznim tkivima, venama i arterijama u i oko corpora cavernosa. Oštećenja arterija, glatkih mišića i fibroznog tkiva, često kao posljedice bolesti, čest su uzrok impotencije. Tijekom operativnog zahvata (npr. prostate) može doći do povrede živaca i arterija u blizini penisa, što rezultira impotencijom. Povreda penisa, kralježnične moždine, prostate, mokraćnog mjehura i male zdjelice može izazvati impotenciju, ako je došlo do oštećenja živaca, glatkih mišića, arterija i fibroznih tkiva corpora cavernosa. Impotencija je nuspojava mnogih lijekova: antihipertenziva, antidepresiva, trankvilizatora (sredstava za umirenje), preparata za smanjenje apetita i cimetidina (antiulkusno sredstvo). Drugi potencijalni uzroci su pušenje koje utječe na cirkulaciju krvi u venama i arterijama, te hormonalni poremećaji, npr. manjak testosterona.
Muškarci s kroničnim bolestima - uključujući dijabetes, bubrežne bolesti, kronični alkoholizam, multiplu sklerozu, aterosklerozu i bolesti krvožilnog sustava (70% slučajeva). Između 35% i 50% muškaraca s dijabetesom pati od impotencije. Muškarci koji su imali operativni zahvat (npr. prostate), a prilikom koje je došlo do ozljede živaca i arterija u blizini penisa, mogu oboljeti od impotencije. Muškarci koji su imali ozljedu penisa, kralježnične moždine, prostate, mokraćnog mjehura i zdjelice mogu biti impotentni uslijed povrede živaca, glatkih mišića, arterija i fibroznog tkiva corpora cavernosa. Muškarci koji uzimaju antihipertenzive, antihistaminike, antidepresive, trankvilizatore, preparate za smanjenje apetita i cimetidin, mogu kao neželjeni događaj lijeka imati impotenciju.
Karakterističan simptom impotencije je promjena u kvaliteti erekcije, bilo u tvrdoći penisa, sposobnosti održanja erekcije ili oboje. Jedan od indikatora fizičke impotencije, za razliku od psihološke, je nemogućnost doživljavanja ili održanja erekcije nakon jutarnjeg buđenja. Psihološka impotencija dolazi naglo i kao reakcija na nedavni događaj. Fizička impotencija razvija se postupno, ali kontinuirano, tijekom određenog vremenskog perioda. Muškarac koji ima impotenciju psihološkog podrijetla, u određenim slučajevima može imati erekciju, a u drugima ne. U slučaju impotencije koja traje duže od tri mjeseca i koja se ne može dovesti u vezu s nekim očiglednim stresnim događajem, lijekovima, alkoholom ili zdravstvenim stanjem, potrebna je intervencija urologa koji se bavi problemima impotencije.
Povijest bolesti i osobni podaci U utvrđivanju impotencije i njenih uzroka primjenjuje se nekoliko dijagnostičkih testova. Prije svega otvoreni razgovor u kome se od pacijenta traži iskrenost, čime se olakšava postavljanje dijagnoze. Osim podataka o prethodnim i postojećim zdravstvenim problemima, od pacijenta se traže informacije o prethodnom i postojećem liječenju i lijekovima te psihološkim problemima koje je imao i ima, uključujući stres, nemir ili depresiju. Traži se i povijest spolnog života koja uključuje prirodu početka disfunkcije, njenu učestalost, kvalitetu, trajanje erekcije i vrijeme njene pojave (jutro/noć). Ako želi pomoć, pacijent ne smije smatrati ova pitanja nepotrebnim "kopanjem" po njegovom intimnom životu ili ih uzimati suviše osobno. Ona su vrlo važna u odabiru ispravnog pristupa problemu. Prema potrebi, liječnik će intervjuirati i partnera.
Fizikalne pretrage Nakon toga liječnik provodi detaljni fizikalni pregled genitalnog područja i digitorektalni pregled (pregled zadnjeg crijeva prstom) radi utvrđivanja mogućih promjena prostate. Obavljaju se i pretrage koje govore u prilog drugim medicinskim stanjima, posebno visoki tlak, dijabetes, ateroskleroza i živčana oštećenja.
Ispitivanje erektilne funkcije Za ispitivanje erektilne reakcije liječnici obično preporučuju pokus sa sildenafilom koji je često zamjena za invazivnije i skuplje injekcije papaverina i prostaglandina E1 ili preparate za dilataciju krvnih žila penisa. Deset do petnaest minuta nakon injekcije, u pacijenta s normalnom cirkulacijom krvi u penisu dolazi do erekcije. Tada se ispituje erektilna reakcija, zakrivljenost penisa i odgovor nakon erekcije.
Laboratorijski testovi Krvni testovi služe za mjerenje razina testosterona i, prema potrebi, prolaktina. Time se utvrđuju mogući poremećaji endokrinog sustava. Ostali pregledi, prema potrebi: kontrola funkcije tiroidne i adrenalne žlijezde i specifični testovi erektilne disfunkcije.
Praćenje noćnih erekcija Snap-gauge-test služi za praćenje sposobnosti postizanja erekcije u snu. Test je vrlo jednostavan. Kod odlaska na spavanje, muškarac vezuje trake oko korijena penisa. Pucanje jedne ili više njih tijekom noći dokazuje postojanje erekcije. U tom slučaju moguća je psihološka osnova erektilne disfunkcije. Savršeniji uređaj je RigiScan-monitor, koji uzastopno mjeri krutost korijena i vrha penisa. Ovaj je test prilično točan, ali obično ne pomaže u detekciji blagih slučajeva erektilne disfunkcije. Kod izostanka noćne erekcije, u utvrđivanju njenog fizičkog uzroka ne pomaže niti jedna od ovih metoda.
Brahijalni indeks penisa Brahijalni indeks penisa je mjera za usporedbu krvnog tlaka penisa s krvnim tlakom izmjerenim na ruci. Ovom metodom mogu se utvrditi problemi s dotokom arterijske krvi u penis.
Tehnike snimanja Kavernosometrijska i kavernosografijska dinamička infuzija (DICC) je četverostruki test koji se obično primjenjuje samo na mlađim muškarcima sa sumnjom na blokadu penisa ili fizičkom povredom područja male zdjelice. Nakon izazivanja erekcije preparatom, određuje se brahijalni indeks penisa, mjeri njegov kapacitet, provodi ultrazvučna pretraga arterija penisa i rendgensko snimanje penisa u erekciji. Nažalost ovaj test i ostale slične tehnike snimanja primjenjivane radi određivanja protoka krvi u penisu još uvijek su nedovoljno efikasne i točne za postavljanje dijagnoze i izbora načina liječenja. Ultrazvučna dijagnostika mogla bi biti korisna u nekim slučajevima erektilne disfunkcije, kao npr. propusnost krvnih žila. Provođenje ovih testova i analizu dobivenih podataka, treba prepustiti specijaliziranoj ustanovi koja ima stručnjake iskusne u liječenja impotencije.
Prema podacima dobivenim na osnovu istraživanja provedenih u Europi, manje od 20% muškaraca bi u slučaju problema s impotencijom zatražilo stručnu pomoć, premda bi se primjenom oralnih preparata mogli izliječiti. Specifični problem koji uzrokuje impotenciju diktira i način liječenja. Prvi korak je definiranje uzroka, ako je to moguće, a zatim nalaženje najjednostavnijeg i najmanje rizičnog rješenja. Za one koji ne mogu ili su odlučili ne uzimati lijekove, postoje druge metode: preparati koji se stavljaju ili ubrizgavaju u penis, vakuum-naprave ili terapija intrakavernoznim injekcijama mogu biti spasonosni u rješavanju cijelog niza erektilnih problema. Invazivne postupke, npr. implante ili operativne zahvate, treba ograničiti na pacijente gdje druga terapija nije pomogla i koji su detaljno skrinirani (odabrani).
Prijapizam je trajna erekcija tijekom više od četiri sata, u odsustvu bilo kakve seksualne stimulacije. U slučaju prijapizma preporuča se odlazak u hitnu urološku ambulantu. Ako pacijent koristi injekcije za lokalnu primjenu i erekcija traje više od 2 ili 3 sata, preporuča se dekongestant pseudoefedrin koji se nalazi u slobodnoj prodaji, a u mnogim slučajevima ublažuje potencijalni prijapizam. Visoki postotak sumnjičavosti, detaljna povijest bolesti i temeljiti stručni tretman neophodni su za uspješnost liječenja prijapizma.
Održavanje općeg zdravstvenog stanja Obzirom da je impotencija u mnogim slučajevima uzrokovana smanjenim dotokom krvi iz blokiranih arterija, važno je održavati iste životne navike koje imaju oni iz visoko rizične skupine srčanih bolesnika. Ove navike uključuju: prehranu bogatu svježim voćem i povrćem, integralnim žitaricama i vlaknima, te s niskim sadržajem zasićenih masti i natrija. Konzumiranje alkohola treba biti umjereno. Izuzetno je važna redovita tjelovježba, a vrlo je važno prestati pušiti.
Česte erekcije Impotenciju može spriječiti stalna spolna aktivnost. Česte erekcije stimuliraju dotok krvi u penis. Važno je napomenuti da su erekcije najjače u snu, neposredno prije buđenja. Jesen je godišnje doba kada su razine muških hormona najviše, a spolna aktivnost najčešća.
Kegelove vježbe Kegelova vježba je jednostavna vježba koju najčešće prakticiraju muškarci s urinarnom inkontinencijom i trudnice. Može pomoći i u slučajevima gdje je erektilna disfunkcija posljedica poremećene krvne cirkulacije. Osnovna tehnika sastoji se od stezanja i opuštanja mišića male zdjelice koji kontrolira uriniranje. Kako je mišić unutarnji i ponekad ga se teško izolira, liječnici često preporučaju vježbati ga za vrijeme mokrenja. Preporuča se mišić stezati sve dok se mlaz urina ne uspori ili prekine, a zatim ga opet pustiti. Potrebno je napraviti 5-15 kontrakcija, svaka u trajanju od 10 sekundi. Vježba se provodi 3-5 puta dnevno.
Promjena lijeka ili doze lijeka koji uzrokuje impotenciju Ako je problem uzrokovan nekim lijekom, potrebno je da pacijent s liječnikom razmotri njegovu alternativu ili smanjenje doze. U liječenju visokog krvnog tlaka, manja je vjerojatnost da će npr. ACE-inhibitori, za razliku od mnogih drugih preparata, uzrokovati seksualnu disfunkciju.
Psihoterapija i bihevioristička terapija Često se impotencija, bez obzira na etiologiju, liječi nekim oblikom psihološke, biheviorističke, seksualne ili kombinirane terapije. U takvim slučajevima dobro je uključiti i partnera, bez obzira da li je seksualna terapija dio liječenja ili nije. Terapija može olakšati period adaptacije nakon početka ili po završetku liječenja.