Alergijski rinitis - koji su simptomi i kako se liječi?

Klinička prezentacija alergijskog rinitisa

Simptomi alergijskog rinitisa nalikuju prehladi – to su prvenstveno učestalo kihanje, začepljen nos, curenje vodenog sekreta iz nosa ili cijeđenje sekreta u ždrijelo, svrbež i crvenilo nosa i očiju, peckanje i suzenje očiju, nadražajni kašalj i grebanje u grlu. Postojanje dva ili više navedenih simptoma koji traju duže od jednog sata tijekom dana bude sumnju na postojanje alergijskog rinitisa. Očni simptomi se javljaju u 40-70 % bolesnika zbog postojanja refleksa koji povezuju nosnu sluznicu i spojnicu oka neuralnim mehanizmima, kao i zbog izravnog kontakta alergena sa spojnicom oka. Očni simptomi izraženiji su u bolesnika sa sezonskim rinitisom.

Alergijski rinitis smanjuje koncentraciju, izaziva glavobolju, agitiranost i umor, utječe na radnu sposobnost i može dovesti do izostanka iz škole. Spomenuti simptomi mogu biti blagi i ne ometati svakodnevne aktivnosti, ili pak umjereni do teški pri čemu se narušava kvaliteta života (negativan utjecaj na spavanje i odmor, simptomi ometaju učenje i produktivnost na poslu, troškovi liječenja su visoki). Nadalje, alergijski rinitis je bolest gdje jačina simptoma varira od godine do godine iz zasad neobjašnjivih razloga, ponekad neovisno o koncentraciji peludi u zraku. Često je udružen s drugim bolestima gornjih dišnih putova poput upale sinusa, uha ili s nosnom polipozom.

Glavni oblici alergijskog rinitisa

Alergijski rinitis se može podijeliti na:

• povremeni ili intermitentni alergijski rinitis (simptomi se pojavljuju rjeđe od 4 dana u tjednu i manje od 4 tjedna godišnje) koji je povezan s raznim vanjskim alergenima poput peludi trava, stabala i korova
• stalni ili perzistentni alergijski rinitis (simptomi traju više od 4 dana u tjednu i više od 4 tjedna godišnje) koji je najčešće uzrokovan kućnim alergenima poput grinja, prašine, plijesni i dlaka kućnih životinja, a obično je jače izražen zimi

ARIA smjernice (od engl. Allergic Rhinitis and its Impact on Asthma) dijele alergijski rinitis s obzirom na postojanje ili nepostojanje simptoma vezanih uz poremećaj funkcija i emocija (smetnje spavanja, smetnje u dnevnim aktivnostima, smetnje u školi ili na poslu) na blagi i umjereni/teški alergijski rinitis. U skupinu nealergijskih rinitisa spadaju infekcijski, idiopatski ili vazomotorni rinitis, zatim onaj izazvan lijekovima, hormonalnim disbalansom (pubertet, hipotireoza, oralni kontraceptivi), ili pak anatomskim promjenama (devijacija nosnog septuma, hipertrofija adenoida, polipi nosa, strano tijelo, kongenitalna atrezija).

Prema fenotipu alergijski rinitis se dijeli na kihavce ili slinavce te na začepljene:

• kihavci – kihanje u napadima, iz nosa uvijek prisutan vodenasti sekret, često svrbež nosa, rijetko začepljenost nosa, tegobe jače izražene pri buđenju sa poboljšanjem tijekom dana i ponovnim pogoršanjem navečer, često prisutne smetnje na očima
• začepljeni – kihanje rijetko ili nikako, curenje iz nosa rijetko ali često sekrecija straga u ždrijelo, bez svrbeža nosa, začepljenost nosa obično vrlo teška, simptomi prisutni tijekom cijelog dana uz noćno pogoršanje, rijetko prisutne smetnje na očima

Mjere prevencije

U liječenju se koriste preventivne mjere i terapijski postupci. Važno je znati da svi lijekovi mogu samo kontrolirati simptome bolesti, ali je ne i izliječiti. Stoga se treba usredotočiti na olakšanje i kontrolu simptoma bolesti.

Tu prvenstveno spada izbjegavanje alergena – konkretno, izbjegavanje boravka i osobito fizičkih aktivnosti u otvorenom prostoru za vrijeme velike koncentracije peludi u zraku, zatim smanjivanje koncentraciju grinja u domu (osobito u spavaćoj sobi), uklanjanje tepiha, tapeciranog namještaja, teških zavjesa, pernatih jastuke, kao i korištenje posebnih prekrivača za madrace, pranje rublja i posteljine na temperaturama iznad 60 °C te prozračivanje prostorija. U prevenciji se ističe i važnost prehrane majčinim mlijekom.

Također valja poraditi na smanjenju kontakta nosne sluznice i alergena (prije izlaska iz zatvorenog prostora može se uštrcati u nos preparat s ektoinom koji poput filtra oblaže sluznicu nosa i onemogućava kontakt alergena i sluznice; nakon boravka u okolini u kojoj ste bili izloženi alergenima bilo bi poželjno odmah skinuti odjeću koju ste nosili, istuširati se i oprati kosu kako biste time smanjiti koncentraciju alergena u svom životnom okruženju). Osim toga, nosna lavaža fiziološkom otopinom ili slanom vodom poboljšava mukocilijarni transport, smanjuje oteklinu nosne sluznice i količinu upalnih medijatora.

Pristup liječenju alergijskog rinitisa

Najbolji način da se promjeni alergijski status organizma tj. da se djeluje etiološki, a ne samo simptomatski, jest specifična imunoterapija (SIT). Pri tome je najvažnije da je prisutna monosenzibilizacija, dakle da postoji preosjetljivost na jednu grupu peludi ili na jedan cjelogodišnji alergen. Najbolji rezultati imunoterapije postižu se pri alergiji na pelud trave ili na grinju iz kućne prašine. Ranije se koristio potkožni način aplikacije alergena, no danas se primjenjuju otopine alergena ispod jezika. Nakon provedene imunoterapije kod većine bolesnika alergijske tegobe se smanjuju i prorjeđuju, a kod nekih bolesnika potpuno nestaju.

Kad primjena preventivnih mjera nije dovoljna, a imunoterapija se ne može primijeniti, provodi se medikamentozno liječenje. Najviši stupanj preporuke postoji za primjenu intranazalnih kortikosteroida. Oralni antihistaminici bolji su od intranazalnih antihistaminika i antileukotrijena, a manje učinkoviti od intranazalnih kortikosteroida. Ako prevladavaju simptomi sekrecije iz nosa izbor je antihistaminik, antileukotrijen i intranazalni kortikosteroid, a ako prevladavaju simptomi začepljenosti nosa lijek izbora je intranazalni kortikosteroid. Bioraspoloživost intranazalnih kortikosteroida je mala (manja od 0,5%), što bitno smanjuje opasnost od sustavnih nuspojava, a valja ih primjenjivati uvijek ujutro jer tako najmanje utječu na prirodni ritam lučenja vlastitih kortikosteroida.

Zaključak

Alergijski rinitis je, nažalost, kronična bolest, ali zahvaljujući suvremenom razvoju lijekova ne mora nužno umanjiti kvalitetu života. Kako bi živjeli "punim plućima" treba biti upoznat sa karakteristikama bolesti i načinom primjene lijekova i mjerama kontrole okoliša. Valja izbjegavati ambroziju i druge potentne alergene te redovito pratiti bioprognozu s alergijskim semaforom.