Smatra se da 75% školske djece ima glavobolju barem jednom tijekom godine dana, a nešto više od 30% ima recidivirajuće glavobolje. Sklonija su im anksiozna, osjetljiva ili hiperaktivna djeca te djeca roditelja koji i sami imaju glavobolje. Iako u većini slučajeva glavobolja u dječjoj dobi nije znak ozbiljnije bolesti, neke glavobolje mogu zahtijevati (u nekim situacijama i hitnu) obradu i liječenje.
Glavobolje se dijele na primarne i sekundarne te akutne i kronične. Primarne glavobolje nemaju, a sekundarne imaju organsku podlogu. Akutne glavobolje u pravilu se brzo razvijaju i traju kratko, za razliku od kroničnih koje su dugotrajne ili se uporno ponavljaju.
Tenzijske su glavobolje najčešći oblik glavobolje kod djece. Uzrokovane su gotovo uvijek stresnim situacijama u obitelji, školi ili u odnosu s vršnjacima. Stres dovodi do naglašenog stezanja mišića glave što za posljedicu ima poremećaj mikrocirkulacije uz lokalnu mišićnu ishemiju. Ishemija dovodi do pojačane osjetljivosti mišića glave i navedenog osjećaja glavobolje. Kod tenzijske glavobolje bol ima karakter obostranog, simetričnog, sljepoočnog, čeonog ili zatiljnog stiskanja ili pritiska u trajanju od nekoliko desetaka minuta do nekoliko dana. Glavobolje nisu udružene s mučninom ili povraćanjem, neovisne su o fizičkom naporu ali mogu biti praćene preosjetljivošću na svjetlosne ili zvučne podražaje. Češće su povremene (ponavljanje do 15 puta mjesečno), a rjeđe kronične (više od 15 puta mjesečno). Postoji nasljedna sklonost pojavi ovog tipa glavobolja. Na stres kao glavni pokretač tegoba upućuje činjenica da tenzijske glavobolje kod djece najčešće prestaju tijekom ljeta, za vrijeme školskih praznika.
Migrene, druge po učestalosti primarne glavobolje u dječjoj dobi, se javljaju s incidencijom od 3% kod petogodišnjaka do čak 30% kod adolescenata. Incidencija je podjednaka kod djevojčica i dječaka do puberteta, a tijekom puberteta i adolescencije tri puta češće se javljaju kod djevojčica odnosno djevojaka. Iako postoji više vrsta migrena u dječjoj dobi najčešće su migrene bez aure i migrene s aurom.
Migrene bez aure su znatno češće. Karakterizirane su intenzivnom pulsirajućom simetričnom boli u čeonom ili sljepoočnom području i praćenom preosjetljivošću na svjetlosne i zvučne podražaje. Glavobolja se pogoršava kod fizičke aktivnosti, može biti praćena i bolovima u trbuhu, mučninom, povraćanjem, ekscitiranošću, pospanošću ili promjenama uobičajenog ponašanja. Kod manje predškolske djece migrena se može manifestirati lošim raspoloženjem, smanjenom aktivnošću, povraćanjem, bljedilom, plačem. Nakon povraćanja tegobe su manjeg intenziteta, a nakon spavanja u trajanju od nekoliko sati tegobe obično prestaju. Epizode migrene uobičajeno traju 1-6 sati i ponavljaju se do 3 puta mjesečno.
Migrena s aurom je u dječjoj dobi znatno rjeđa. Aura je najčešće vidna i prezentira se smetnjama u smislu svjetlaca, blještavila ili različitih ispada vidnog polja. Rjeđe se javlja u formi poremećaja govora, trnaca, slabosti polovice tijela. Deset minuta do pola sata nakon početka aure slijedi pojava glavobolje i ostalih simptoma karakterističnih za migrenu bez aure.
Uzroci migrene nisu poznati. U obiteljima djece s migrenom obično iste tegobe ima jedan ili više članova obitelji. Napadaji migrene češći su kod ambiciozne ili djece sklone perfekcionizmu. Stres, tjeskoba, depresija, promjena ritma spavanja, neredovita prehrana, čokolada, kava, nitriti i glutamat u hrani, manja trauma glave, teški treninzi, menstruacija te loši biometeorološki uvjeti mogu pokrenuti napadaj migrene.
Sekundarne glavobolje imaju organsku podlogu i očituju se simptomima povećanja tlaka u lubanji uz progresivnu neurološku disfunkciju. Sekundarne su glavobolje u pravilu sve češće i izraženije, bude dijete noću ili se javljaju ujutro odmah nakon buđenja. Mogu biti praćene povraćanjem. Među uzrocima najčešći su traume, tumori i bolesti krvnih žila glave.
Posttraumatske glavobolje nastaju nakon ozljeda glave. Nastaju kao posljedica mikroozljeda raznih struktura glave - živčanih stanica, krvnih žila, ligamenata i mišića. Javljaju se unutar 24 sata do 2 tjedna od ozljede i traju, ovisno o težini traume, od 2 do 6 mjeseci. Mogu u izraženijim slučajevima biti praćene i hiperaktivnošću, smetnjama koncentracije i pamćenja, vrtoglavicom, promjenama ponašanja, smetnjama spavanja.
Glavobolje zbog tumora mozga, koji su druge po učestalosti neoplazme dječje dobi, nastaju najčešće zbog pritiska tumora ili poremećaja protoka likvora. Manifestiraju se dugotrajnim, sve izraženijim bolovima koji mogu biti praćeni povraćanjem, konvulzijama, smetnjama vida, vrtoglavicama, poremećajima ponašanja ili poremećajima stanja svijesti. Rijetko ove glavobolje mogu inicijalno imati karakteristike tenzijske ili migrenske glavobolje.
Bolesti krvnih žila mozga mogu se klinički manifestirati glavoboljom, najčešće po tipu migrenozne glavobolje.
Akutne glavobolje nastaju u pravilu naglo i traju relativno kratko. Uzrok akutnih glavobolja najčešće je jednostavan - akutna febrilna bolest, umor, glad, dehidracija, duži boravak na suncu, duže putovanje, duže gledanje televizije ili rad na računalu, udarac u glavu, ekspozicija duhanskom dimu, intoksikacija... Znatno rjeđe, akutne glavobolje mogu biti znak teže bolesti, posebno ako po intenzitetu brzo progrediraju ili su praćene drugim simptomima. Na primjer, akutna glavobolja praćena febrilitetom, ukočenošću vrata i poremećajem stanja svijesti može biti znak infekcije središnjeg živčanog sustava (encefalitis, meningitis).
Kronične glavobolje mogu biti bez organske podloge (tenzijske glavobolje, migrene...) ili imati organsku podlogu (anemije, smetnje vida, kronični sinusitis, cervikalni sindrom, ekspanzivni procesi mozga...).
Tijekom obrade, u anamnezi su nužni i detaljni podaci vezani uz glavobolju: kada su tegobe počele, koliko često se javljaju, gdje je lokalizacija bolova, kada su najizraženiji, karakter bolova, koji su popratni simptomi...
Osim općeg i neurološkog pregleda, obično se kod djeteta s glavoboljom planira i laboratorijska obrada uz pregled očne pozadine, kojim se može otkriti povišenje intrakranijalnog tlaka. Ovisno o anamnestičkim podacima i kliničkom statusu procjenjuje se potreba za daljnjom obradom koja može uključivati EEG, lumbalnu punkciju i metode slikovnog prikaza struktura SŽS. Kod sumnje na tenzijsku glavobolju (po isključivanju drugih uzroka glavobolje) indiciran je i pregled psihologa.
Budući da je većina glavobolja u dječjoj dobi akutna i ne predstavlja znak ozbiljnije bolesti, liječenje se provodi analgeticima tipa paracetamola ili ibuprofena u istim dozama kao i u slučajevima febriliteta.
Primarne glavobolje:
Kod sekundarnih glavobolja liječenje ovisi o uzroku, te može biti konzervativno ili kirurško.