Običnu prehladu uzrokuju različiti respiratorni virusi, u pravilu oni slabije patogenosti, odnosno s manjom agresivnošću. Najbrojniji su i najvažniji rinovirusi, a poznato je više od 100 različitih tipova. Zatim po učestalosti dolaze koronavirusi, virusi parainfluence i adenovirusi, dok je u male djece osobito važan respiratorni sincicijski virus (RSV). Prehladu mogu ljeti uzrokovati i enterovirusi.
Virusi | Broj serotipova | Sezonstvo |
Najučestaliji | ||
Rinovirusi | Više od 100 | Jesen i proljeće |
Koronavirusi | 3 | Uglavnom zima |
Česti | ||
Virusi parainfluence | 4 | Jesen, proljeće |
Respiratorni sincicijski | 2 | Zima i rano proljeće |
Virusi influence | 3 | Zima |
Rijetki | ||
Adenovirus | 47 | Tijekom cijele godine |
Enterovirusi | Više od 60 | Ljeto |
Reovirusi | 3 | Tijekom cijele godine |
Ova najučestalija bolest čovjeka proširena je u cijelome svijetu, stalno se pojavljuje i zahvaća sve dobne skupine. Susreće se tijekom cijele godine, ali je češća zimi zbog slabije otpornosti respiratornih sluznica, češćih i bližih međusobnih dodira ljudi i neprovjetravanja prostorija. Unatoč uvriježenim vjerovanjima i zapažanjima, nema sigurnih dokaza da su hladnoća, propuh, umor, neispavanost ili slična stanja povezana s povećanom učestalošću ili težinom prehlade. Bolest je osobito česta među malom djecom, učenicima, studentima i vojnicima, u kojih se može pojaviti i epidemijski. Općenito, broj prehlada u jednoj godini smanjuje se tijekom čovjekova života.
Inkubacija obične prehlade je vrlo kratka, iznosi samo 1 do 3 dana. Bolest je vrlo blaga, a ističu se samo lokalni respiratorni simptomi - hunjavica, kihanje, osjećaj punoće i začepljenosti nosa, pečenje očiju, a katkad i blaža grlobolja. Uz to se pojavljuje sekrecija bistrog, tekućeg ili sluzavog iscjetka iz nosa. U manjeg broja oboljelih pojavljuje se i nadražajni kašalj, koji nije dugotrajan. Osjećaj mirisa je obično oslabljen. Povišena temperatura i drugi opći simptomi obično izostaju, ali pri infekciji patogenijim uzročnicima na početku bolesti mogu biti izraženi osjećaj umora, glavobolja ili blaži bolovi u mišićima. Bolest je samoizlječiva, nakon prosječnog trajanja od 4 do 6 dana, a komplikacije su vrlo rijetke. Uobičajeni laboratorijski nalazi, kao sedimentacija i broj leukocita uglavnom su normalni.
Običnu prehladu nikad ne treba liječiti antibioticima, pa je liječenje simptomatsko, što uključuje otklanjanje i ublažavanje pojedinih simptoma. Budući da bolesnici nisu febrilni, a obično nemaju ni drugih općih simptoma, najčešće nije potrebno uzimani ni antipiretike (lijekovi za snižavanje tjelesne temperature). Potrebno je uzimati veću količinu tekućine i pričuvati se težih napora nekoliko dana. Upotrebljavaju se kapi za nos koje smanjuju otok nosne sluznice i sekreciju. Antibiotici se koriste samo za liječenje bakterijskih komplikacija, kao što su upala sinusa ili srednjeg uha.
Zbog posvemašnje izloženosti i vrlo lakog prijenosa virusa, prehladu, u pravilu, nije moguće spriječiti. Specifična antivirusna zaštita ne postoji, a opće mjere (pranje ruku, provjetravanje prostorija, izbjegavanje kontakata) su donekle učinkovite. Nije dokazana ni učinkovitost vitamina C u sprječavanju ili liječenju obične prehlade.